Upravo simboličnoga 26. listopada, na rođendan Ksavera Šandora Gjalskog, u Gradskoj galeriji Zabok održala se tradicionalna književna tribina Gjalskomu u čast, za poklon i za sjećanje u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Zaboku. Nagrađivani znanstvenik, sveučilišni profesor, teatrolog, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, predsjednik osječkoga Ogranka Matice hrvatske, dugogodišnji urednik „Književne revije“, esejist i kritičar u mnogim kultnim časopisima poput „Vijenca“, „Kola“ „Kazališta“ ili „Hrvatskog glumišta“, ugledni član akademske zajednice, sudionik mnogobrojnih domaćih i inozemnih simpozija te svestrani proučavatelj novije hrvatske književnosti, dr. sc. Ivan Trojan, održao je predavanje motivirano autobiografskim zapisima Ksavera Šandora Gjalskog, usko povezanog s Osijekom gdje je kraće vrijeme radio kao službenik u upravnoj službi. Predavača i svestranoga zaljubljenika u hrvatsku književnost predstavila je i najavila predsjednica zabočkoga Ogranka Matice hrvatske Sandra Babnik Lončar ne krijući zadovoljstvo i čast što je gost predavač prvi put u Zaboku i naglasivši kako Ivan Trojan mentorira studente upravo na istraživanju i proučavanju Gjalskoga.
Ivan Trojan u svojem je predavanju od gotovo 90 minuta minuciozno, zanimljivo, stručno i povezano analizirao autobiografske odrednice Ksavera Šandora Gjalskog u njegovim djelima preplećući njegov život, okolinu u kojoj je stasao i koja mu je bila neiscrpan izvor inspiracije i promišljanja, politička i društvena djelovanja, previranja, službovanja, putovanja, odnose s ljudima. Uvodno počevši od isticanja Gjalskijeve ljubavi prema hrvatskom jeziku, Ivan Trojan smješta Gjalskoga u kontekst vremena u kojem je živio, osvrćući se pritom na periodizaciju hrvatske književnosti prije i nakon Šenoine smrti te na podjelu književnih strujanja i stilova. Gjalskoga definira kao književnika koji balansira između dvije književne struje sa specifičnim fokusom na probleme ljudi i aktualna pitanja vremena, „ogledom u živote oko sebe“, čime čini i pomak u razvijanju književnosti. Time Gjalski obnavlja i privlači nekadašnju Šenoinu publiku pa samim time dobiva nadimak „Šenoa našeg vremena“. Osim književnosti, Gjalskoga iznimno zanima politika, društvo, kritika, polemika, analiza i te će odrednice unijeti i u većinu svojih djela. Osim realističko-idealističkih prikaza duše zagorske aristokracije, starih vlastelinskih kurija i zavičaja, Gjalski u djelima prožima hrvatsku stvarnost, politička previranja i ideje, a zatim se, na pragu modernista, okreće okultnom, fantastičnom, mističnom. Njegov značaj uviđa se i u tome što su ga upravo modernosti prigrlili, uvažili i cijenili kad su odbacivali realizam i realistični pristup književnosti. Predavač strukturira stvaranje Gjalskoga u kontekstu triju okvira: ukidanja kmetstva, kulturnoga razvitka 19. stoljeća i ljudskoga intimnog života. Također, dijeli njegovo stvaralaštvo u tri dijela: književnost o plemenitaškom životu, političko-povijesne romane i djela sa psihološkim i okultnim motivima. Autobiografske zapise/elemente dijeli na izravne (u užem smislu) i sekundarne oblike (autofikcija) pa na primjeru reprezentativnih djela: Za moj životopis, Rukoveti autobiografskih zapisaka, Pod starimi krovovi, Za materinsku rieč, U noći, Ljubav lajtnanta Milića, San doktora Mišića, Mors i ostalih uspoređuje, analizira i objašnjava razliku između identifikacije autora s likom i pripovjedačem u djelima (izravni autobiografski diskurs) i identifikacije pripovjedača s likom ili prisutnosti sveznajućega pripovjedača, čime Gjalski stvara odnos prema likovima i stvarnosti, identificira vlastitu prošlost i identitet, priziva sjećanja ili komentira drugog iz pozicije autobiografskog subjekta. Svi navodi potkrijepljeni su izvrsno odabranim citatima iz djela Gjalskoga pa je okupljena publika svih generacija osluškivala riječi slavnoga pisca smještajući ga u kontekst voljene domovinske grude i osobnosti, uvijek poticajne za daljnja istraživanja. Predavač Ivan Trojan svojim je vrsnim predavanjem, koje je zahtijevalo i predznanje i koncentraciju, pobudio znatiželju za daljnjim čitanjem i iščitavanjem Gjalskoga i njegovih sadržajnih i stilskih posebnosti, ali i osvijestio mlade naraštaje za potrebom očuvanja kulturne baštine, sudjelovanjem na edukativnim i kulturnim događajima koji promiču hrvatsku pisanu, riječ, bogatstvo hrvatskoga jezika i književnosti, sjećanja na gredičkoga gospodina, koji bi, vjerujemo, bio ponosan i sretan što smo obilježili njegov rođendan najbolje moguće – razgovorom o njemu, njegovim djelima, kulturi koju ponosno baštinimo!
Tina Marušić