Baština. Svjetska baština, humanitarna baština, kulturna baština, nematerijalna baština, UNESCO-ova baština… Često se u medijima susrećemo sa spomenutim sintagmama u različitom kontekstu. Dičimo se svojom zemljom punom baštine, apelira se na našu odgovornost prema njoj, razmišlja se o budućnosti nematerijalne baštine itd.
Svi rabimo navedene pojmove, neki se čak znaju i razbacivati njima, no znamo li što uopće označava pojam baština? Koje je pravo značenje riječi i zašto je ona toliko važna? Kakvu ulogu uistinu ima u današnjem društvu i tko/što utječe na naš odnos prema baštini?
Baština je imovina, u prvom redu nepokretno naslijeđena od oca i predaka, očevina, djedovina; duhovna i kulturna dobra koja su nam namrli predci. [1]
Kulturna baština je nasljeđe fizičkih artefakata i nematerijalnih atributa neke grupe ili društva koje čini ostavštinu prošlih generacija te se brižno čuva u sadašnjosti kako bi bila ostavljena u nasljeđe za dobrobit budućim generacijama.[2]
Dakle, baština je naše nasljeđe, materijalno i nematerijalno, o kojem se trebamo brinuti i čuvati ga radi sljedećih generacija. No, naslijeđene stvari ne postaju baština same po sebi sve dok nisu prepoznate kao takve, sve dok ne utječu na stvaranje identiteta.
Svaki kraj, grad, selo posjeduje neku važnu kulturnu baštinu (od etnografske, povijesne, umjetničke, spomeničke, prirodne – flore i faune…) Za svaku regionalnu i lokalnu zajednicu to je veliki kulturni i turistički potencijal, no bitno ga je predstaviti na prikladan način. Tumačenjem i interpretacijom baštine bave se interpretacijski centri. Ponovo jedan novi pojam. Što su interpretacijski centri i zašto su bitni za razvoj lokalne zajednice? To su specijalizirane institucije zabavno-edukacijskog sadržaja, vrsta novih muzeja namijenjenih komunikaciji i tumačenju baštine. Oni otkrivaju značenja i postavljaju odnose. Muzeji više nisu klasični, elitni prostori koji samo „udomljavaju“ zbirke, već obnavljaju pojedina mjesta dajući im prepoznatljivost i duh samog mjesta; čuvaju izvornost. Oni su, prema tumačenju Nade Vrkljan-Križić, „identitet koji živi“. Cilj interpretacijskog centra je „približiti na najbolji mogući način kulturni identitet našeg mjesta i nas samih“.[3]
Grad Zabok ima jednu kulturnu baštinu koja se povezuje s gradom, nažalost, jednom godišnje. To je naš književnik Ksaver Šandor Gjalski – osnivač poetskog realizma, pisac našeg prvog političkog romana, začetnik novele s mističnim i okultnim temama; predsjednik Društva hrvatskih književnika, član JAZU-a, urednik časopisa „Vijenac“, veliki župan Županije zagrebačke… Velikana naše književne riječi sjetimo se krajem listopada u tjednu posvećenom Gjalskom i najznačajnijoj književnoj nagradi za prozno djelu u Republici Hrvatskoj koja nosi njegovo ime, no tijekom godine nema prostora (dvorac Gredice hotel je u privatnom vlasništvu) ni događaja posvećenih našem književniku. Gjalski se svake godine budi iz dubokog sna. Projekt „Muzej Gjalski“ želi promijeniti takvo stanje – Ksaver Šandor Gjalski zaslužuje imati svoj prostor u kojem će cijelu godinu biti budan i pričati priče o Zagorju i Hrvatskoj svoga vremena, prostor u koji bi se mogli dovoditi turisti, đaci, studenti…
Želja za osnivanjem nekog prostora posvećenom Gjalskom postoji već dugo, no 2014. godine sazrela je ideja o obogaćivanju kulturne i turističke ponude u gradu Zaboku. Projekt „Muzej Gjalski“ prati suvremene tendencije u razvoju kulturnog turizma.
Evo nas pred još jednim slabo znanim pojmom – kulturni turizam. Što je to i kome je namijenjen? Kulturni turizam kombinacija je umjetnosti s prirodnom i društvenom baštinom. On je povezan s obrazovanjem, edukacijom i zabavom, sastavnica je svih oblika turizama, a u „Strategiji za razvoj turizma u RH do 2020. godine“turizam baštine povezan s kreativnim turizmom zauzima ključno mjesto.[4] U kontinentalnim destinacijama u svijetu najrazvijeniji je kulturni turizam, ali u Hrvatskoj je tek u razvoju, po običaju kaskamo za Europom. Prednost kulturnog turizma na kontinentu je, kako piše u „Strategiji“ mogućnost cjelogodišnjeg protoka turista, mogućnost inovativnosti i prilagodljivost.[5]
2014. godine na inicijativu Ogranka Matice hrvatske Kulturna manifestacija Dani Gjalskog prihvaća prijedlog o pokretanju projekta radnog naziva „Muzej Gjalski“ i… „ kreće se u akciju“. Mnoge udruge grada Zaboka spojile su se u idejnom projektu i aktivno uključile u realizaciju: spomenuta Kulturna manifestacija Dani Gjalskog, Matica hrvatska (OMH Zabok), Zagorski kraluš, Planinarsko društvo „Zagorske steze“, Mreža udruga „Zagor“ i Zara.
10. srpnja 2014. oformljuje se Inicijativni odbor za izradu projekta sastavljen od predstavnica udruga i stručnjaka iz pojedinih područja (Dinka Tomašković-Presečki, Andreja Šagud, Gordana Dugorepec, Sandra Babnik Lončar, Marijana Ivanković Škrinjar, Ivana Radanović, Valentina Đurek[6]). Odbor je tijekom nekoliko radnih sastanaka i istraživanja iz područja suvremene muzeologije i kulturnog turizma te sastanaka sa stručnjacima iz pojedinih područja, od kojih se izdvajaju savjeti Vlaste Horvatić-Gmaz (Kajkaviana), Nataše Hlaban (Zara), Dušanke Mikulec-Mikac (Kulturna manifestacija Dani Gjalskog) i Petre Milički (slobodna umjetnica, dizajnerica vizualnih komunikacija i umreženih medija) prvotnu ideju razvio u mnogo širi projekt s nekoliko potprojekata. Centralni dio projekta je Muzej Gjalski (radni naziv), a potprojekti su uređenje tematskog puta Ksaverova staza (šetnica do dvorca Gredice i planinarske kuće Picelj), uređenje informacijskih punktova (sustav putokaza i tematskih ploča) i provođenje edukacijskih radionica posvećenih liku i djelu K. Š. Gjalskog (proširivanje i obogaćivanje već postojećih u Danima Gjalskog). Iako je glavni cilj projekta interpretacija Gjalskog i njegova vremena, prikupljanje, očuvanje i revalorizacija baštine K. Š. Gjalskog te stvaranje prepoznatljivosti grada (brend Gjalski), jedan od ciljeva je i razvijanje kulturnog turizma i ostalih oblika turističke ponude te poticanje razvoja malog poduzetništva. Budući da je kulturni turizam sastavnica svih oblika turizama, Muzej Gjalski je centralno mjesto i poveznica svih sadržaja, potprojekata i ostale turističke ponude grada Zaboka, naravno, u interakciji s Turističkom zajednicom grada Zaboka. Zamišljen je kao centar kulturnog turizma i dio kulturnog identiteta grada Zaboka.
Suvremeni muzeji (interpretacijski centri, centri za posjetitelje, memorijalni muzeji) oblikovani su tako da „pričaju priče“ jer muzej mora biti zanimljiv različitim dobnim i interesnim skupinama, namjernom ili slučajnom posjetitelju. On mora postati „oaza inspiracije, zadovoljstva i užitka, ali i mjesto sjećanja.“[7] Muzej Gjalski bit će interdisciplinarni i interaktivni centar koji nudi jasne i zanimljive teme u suvremenom multimedijskom postavu. Priča Muzeja Gjalski je Vremeplov. Kako većina ispitanika povezuje ime Gjalskog s djelom „Pod starimi krovovi“ misao vodilja autorica idejnog projekta povezati je prošlost i suvremenost, spojiti staro i novo. Otputovat ćemo u umjetnički i društveni kontekst 19. i 20. st. (kad je živio Gjalski) na način i tehnikom 21. st. Vremeplov će biti lajtmotiv i poveznica s potprojektima.
Stalni postav muzeja imat će četiri metateme: Vremeplov, Gredički gospodin, Pod starimi krovovi, Nagrada Gjalski. U tematskoj podgrupi Vremeplov dat će se slika razdoblja i virtualna šetnja dvorcem: društvene i političke prilike, život u dvorcu, gastronomija i moda velikaša, slike kurija… Gredički gospodin predstavlja život Ljubomila Tita Josipa Franje Babića (Ksavera Šandora Gjalskog) preko objektivne biografije proširene nepoznatim detaljima, školovanje, korespondenciju i ostalu dokumentaciju te Gjalskijev radni dan, političku i javnu aktivnost. Metatema Pod starimi krovovi posvećena je književnom radu: prvim izdanjima, izboru iz kritika, reprezentativnim ulomcima, utjecaju na suvremenike i radovima (književnim, znanstvenim, filmskim) o liku i djelu K. Š. Gjalskog. Nagrada Gjalski sabrat će dosadašnje dobitnike književne nagrade (od 1979.), Male nagrade za osnovne škole (od 1985.) i Srednjoškolske nagrade (od 1994.) te popis povjerenstava i izložbe grafičkih radova učenika ŠUDIGO-a. Radovi su nastali na radionicama tijekom Dana Gjalskog, a inspirirani su ulomcima i motivima iz različitih Gjalskijevih djela.
Uz stalni postav, muzej će kontinuirano biti aktivan – organizirati godišnje tematske izložbe vezane uz lik i djelo Gjalskog (politička biografija, fantastika i mistika…), edukacijske radionice (projektna nastava, putujuće izložbe, znanstveni skupovi…), povezati se s formiranim razvojnim dionicima tzv. klasterima i paketima TZ-a (zdravstveni, gastronomski, kulturni, kreativni, sportski turizam). Vidimo Muzej Gjalski kao krajolik znanja i prostor za cjeloživotno učenje, stoga je bitno zadržati znanstvenost, edukativnost i zabavu. Potrebno je osmisliti i tzv. rezidenciju za pisca (ne mora biti smještena unutar muzeja), novost u svjetskom kulturnom turizmu. Strani pisci provode nekoliko tjedana/mjeseci u spomenutoj rezidenciji uz ugovornu obvezu da organiziraju književni skup te napišu nešto o mjestu, kraju i piscu u čijem su gradu te to ostave kao baštinu Zaboku.
U viziji prostora prati se potreba za ekološkom osviještenosti i samoodrživosti. Bit će to samostalni objekt, uklopljen u ambijent i povezan s tematskim putovima, suvremeno opremljenog polifunkcionalnog unutrašnjeg prostora za manje znanstvene skupove, edukacijske radionice te suvenirnicom – ugostiteljskim objektom, vanjskim izgledom stare zgrade ili kurije (slijedeći lajtmotiv vremeplova) te okolnim prostorom (dječjim igralištem i odmorištem s temom vremeplova).
2015. godina višestruko je posvećena liku i djelu Ksavera Šandora Gjalskog. U veljači 1935. godine umro je veliki književnik, a za 80. godišnjicu njegove smrti, u veljači 2015. godine, autorice projekta Dinka Tomašković – Presečki i Sandra Babnik Lončar predstavile su projekt gradonačelniku grada Zaboka Ivanu Hanžeku koji projekt podupire i predlaže javno predstavljanje građanstvu te Gradskom vijeću. Građanstvo je upoznato s projektom 20. travnja 2015. godine. Okupilo se mnogo građana, a anketa provedena na kraju predstavljanja pokazala je da je puno zainteresiranih i spremnih na suradnju te se proširila mreža suradnika. Šira javnost informirana je o projektu putem medija (emisije na Radiju Zabok i Radiju Stubica te članak u Zagorskom listu). Gradskom vijeću projekt je predstavljen 13. svibnja kad je dobio potporu Vijeća. To je prvi veći uspjeh i vjetar u leđa jer je Grad postao vodeći partner i prijavitelj pri apliciranju na odgovarajuće natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava (nacionalne, strukturne i investicijske fondove EU-a.) Od tada se intenzivno radi na odgovarajućoj lokaciji za muzej koja mora biti u vlasništvu Grada, ali i na intenzivnijem prikupljanju građe. Formirani su timovi kroatista i povjesničara koji „rade na terenu“ (istraživanja arhiva Instituta za povijest umjetnosti, Zbirka rukopisa i starih knjiga u NSK-u, Zavod za povijest hrvatske književnost pri HAZU-u, arhiv u Varaždinu, arhiv Kajkaviane …), uspostavljeni su kontakti sa znanstvenim suradnicima iz pojedinih područja (akademikom Krešimirom Nemecom i dr. sc. Julijanom Matanović s Katedre za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku, dr. sc. Darkom Babićem s Katedre za muzeologiju, predsjednik ICOM-a Hrvatska i dr. sc. Iskrom Iveljić s Katedre za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest – svi znanstvenici su s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Tihomilom Maštrovićem, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, HAZU). U svrhu istraživanja lika i djela Gjalskog te poticanja na istraživanje i sakupljanja muzejske građe, ali i povodom obilježavanja 80. godišnjice smrti našeg pisca, organizirala se i književna tribina u tjednu Dani Gjalskog (21. listopada 2015.) na kojoj su sudjelovali znanstvenici s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka za kroatistiku dr. sc. Suzana Coha (predavanje „Gjalski i preporod – sličnosti i razlike romana ´Osvit´, ´Za materinsku riječ´ i ´Dolazak Hrvata´“), dr. sc. Domagoj Brozović (izlaganje „Gjalski i fantastika“) i književnica Julijana Matanović, dobitnica Nagrade Gjalski za 2014. godinu (predavanje o prepoznavanju piščeve biografije u tumačenju djela „Čime je Janko zaslužio, a Marko nije?“) Da je projekt Muzej Gjalski prepoznat i na regionalnom nivou vidimo po sudjelovanju i predstavljanju projekta na Okruglom stolu: Perspektive u razvoju kontinentalnog turizma KZŽ-a 22. listopada 2015.
Budući da je projekt višegodišnji, realizacija će teći u etapama – potprojekte je moguće realizirati u bliskoj budućnosti s manjim financijskim proračunima. U 2016. godini pokušat će se realizirati tematski put Ksaverova staza i proširiti edukacijski programi. Sljedeća etapa je izrada informacijskih punktova pa onda realizacija muzeja/centra za posjetitelje.
Stazu i kontrolne točke osmislila je i opisala Jasna Balaško (Zagorski kraluš). Pješačka je to staza koja povezuje željeznički kolodvor u Zaboku (Trg K. Š. Gjalskog), Pavlovec, planinarsku kuću Picelj kao najljepši zabočki vidikovac, Zagorski bregoviti put i dvorac Gredice. Ksaver Šandor Gjalski znao je šetati tim putem od dvorca do Balaškovog brega pa će se na kontrolnim točkama nalazit informacijske ploče sa sadržajem iz povijesti, legenda, Gjalskijeva života i zanimljivosti iz života „malih ljudi“. Staza je potencijalno i biciklistička, a kako nije fizički prezahtjevna, ima potencijal i šetnice u zdravstvene svrhe. Tematski put Ksaverova staza, dakle, objedinjuje kulturni, sportski, zdravstveni i kreativni turizam (npr. fototurizam).
Potprojekt Informacijski punktovi sustav je putokaza i tematskih informacijskih ploča. Slijedeći lajtmotiv vremeplova, ploče će se razlikovati po stilu i načinu prezentacije sadržaja (suvremene, solarne, retro, interaktivne…) poštujući vizualni identitet grada Zaboka. Predviđena mjesta na koja će biti postavljena povezana su s Gjalskim: Trg sv. Jelene, Gradsko groblje, dvorac Gredice, budući muzej i Trg K. Š. Gjalskog. U sklopu glavnog projekta na odgovarajućem mjestu u blizini Trga K. Š. Gjalskog i Željezničkog kolodvora, predviđa se skulptura Gjalskog na kolima kako dočekuje goste (kao što je to često, kao domaćin, znao činiti) koju će izraditi akademska kiparica Mirjana Drempetić Hanžić Smolić .
Prometna povezanost Zaboka, povezanost s tematskim putovima, turističkim i ugostiteljskim objektima te osnaživanje lokalne zajednice glavni su argument zašto je ovaj projekt nužnost u razvoju kulturnog turizma grada Zaboka. Prilika je to za razvoj poduzetništva, poljoprivrede, turizma, ugostiteljstva, ali i promocija Zaboka putem novih medija, čuvanje nematerijalne baštine i, naravno, prilika za mlade zabočke stručnjake. Slabosti i prijetnje uvijek su prisutne: visoki troškovi projekta, kriza u društvu, nedovoljno razvijena lokalna turistička zajednica, nespremnost na dugoročne projekte, politički utjecaji… Ako želimo razvoj grada slijedeći svjetski trend multikulturalizma, ako razmišljamo o Zaboku u budućnosti u kojem će živjeti i koji će dalje razvijati nove generacije, Zaboku koji će po još nečemu postati prepoznatljiv, nadvladat ćemo slabosti i izdići se iznad tzv. prijetnji.
Uvjereni smo da će Muzej Gjalski postati nova kulturna jezgra, a time obogatiti i turističku ponudu Zaboka te se upisati na regionalnu i nacionalnu listu kao kulturno-turistička atrakcija zanimljiva novom profilu putnika-turista koji traži autentičnost, originalnost i identitet, upoznavanje folklora, gastronomije, galerija i muzeja; turista koji cijeni svoju baštinu te želi upoznati i tuđu jer, kako kaže poznati muzeolog Tomislav Šola: „ … muzeji su mehanizmi kontinuiteta i preživljavanja (…) oni upravljaju vrijednosnim sustavima.“ [8]
Sandra Babnik Lončar
(Godišnjak grada Zaboka 2014./2015. Ogranak Matice hrvatske Zabok)
[2] https://hr.wikipedia.org
[3] Vrkljan-Križić, Nada. 2001. Suvremene funkcije i poslanja muzeja. Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti. Ur. Pelc, Milan. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb.www.ipu.hr/uploads/documents/544.pdf
[4]Vlada Republike Hrvatske, Strategija za razvoj turizma u RH do 2020. godine , 2013. http://www.mint.hr /UserDocsImages/Strategija-turizam-2020-editfinal.pdf
[5] ibid
[6] D. T. Presečki (Kulturna manifestacija Dani Gjalskog, Gimnazija A. G. Matoša, Zabok), A. Šagud (Kulturna manifestacija Dani Gjalskog, Gradska knjižnica K. Š. Gjalski), Gordana Dugorepec (OMH Zabok, Grad Zabok), S.B. Lončar (OMH Zabok, Gimnazija A. G. Matoša, Zabok), M. I. Škrinjar (Školski muzej, kustosica), I. Radanović (Mreža udruga Zagor), V. Đurek (ŠUDIGO, web dizajn)
[7] Klarić, Laszlo, Nevidal,2011. Turistički posjeti muzeju: upravljanje posjetiteljima. Globtour Event. Zagreb. http://www.mint.hr/UserDocsImages/muzeji-t-2.pdf
[8] Pilsel, Drago, 2014. Tomislav Šola: Integrirani ljudi najprije pripadaju samo sebi, http://www.autograf.hr/tomislav-sola-integrirani-ljudi-najprije-pripadaju-samo-sebi/