Ksaver Šandor Gjalski (pravim imenom Ljubo Babić) rodio se u Gredicama nadomak Zaboka 26. listopada 1854. na roditeljskom imanju u staroj vlastelinskoj kući. Do svoje sedme godine boravi u Gredicama, a tada obitelj seli u Varaždin. U Varaždinu je Gjalski završio gimnaziju. Na zagrebačku pravoslovnu akademiju upisao se 1871., a studij prava nastavlja u Beču 1874. godine. Završivši pravo, Gjalski službuje u Virovitici, Pakracu, Sisku, na Sušaku i u Zagrebu. U Virovitici upoznaje Vilmu Göner, buduću suprugu i, kako sam Gjalski kaže “…u tom će braku mnogo povoda biti da (sam) se latio spisateljskog pera.”
Gjalski je počeo pisati vrlo mlad, a kao književnik javlja se 1884. u Vijencu crticom Illustrissimus Batorych koja je 1886. ušla u zbirku Pod starim krovovima.
Svoj prvi roman — Maričon Gjalski piše 1884., a 1885. U novom dvoru. Nadalje iz godine u godinu, slijedi prava bujica djela: roman U noći (1886.), Janko Borislavić (1887.), Tri pripovijesti bez naslova (1887.), Bijedne priče (1888.), Iz vermeđinskih dana (1891.), Osvit (1892.), Radmilović (1893.), Male pripovijesti (1894.), Mors (1897.), Diljem doma (1899.).
Poslije stanke od sedam godina piše povijesni roman Za materinsku riječ. Novelu Ljubav lajtnanta Milića piše 1915. Slijede romani Dolazak Hrvata (1924.) i Pronevjereni ideali (1925.). Posljednji roman Pronevjereni ideali – tiskan je po prvi put tek 1994. godine zaslugom Matice hrvatske – Ogranak Zabok.
Teme kojima se Gjalski bavi u svojim djelima kreću se od društveno-političkih, socijalnih do metafizičkih i okultnih. Hrvatsko zagorje, njegov rodni kraj, bio je i do kraja ostao piščeva opsesija, izvorište gotovo svih njegovih literarnih tema i motiva. Gjalski je pisac u čijem se djelu isprepliću i međusobno dopunjuju racionalni, realistički pogled na svijet i njegova pomalo sentimetalno — romantična narav.
Gjalski je poznavao strane jezike, mnogo je putovao, čitao, proučavao djela iz filozofije, ekonomije, društvenih znanosti. Bavio se, kao amater, i fotografijom.
Dospio je i među političare — 1917. godine bio je imenovan velikim županom Županije zagrebačke i grada Karlovca.
Gjalski je pisac krupnog značaja, a ovo je tek djelić onoga što pomaže da ga bolje upoznamo.
K. Š. Gjalski umro je u Gredicama 6. veljače 1935. i pokopan je na zabočkom groblju.
