Izložba raskošnoga umjetničkog nakita i zlatarske plastike poznatoga zlatarskog majstora Stjepana Balje iz Zaprešića otvorena je 20. listopada u 19.00 sati u galeriji Gradske knjižnice Zabok. Stjepana Balju krase istančani ukus za lijepo, majstorske zlatarske tehnike, minucioznost u obradi materijala, rijetka nadarenost i strpljivost za kreiranje unikatnoga i originalnoga nakita.

Otvorenje, koje je službeno otvorila zamjenica gradonačelnika Nevenka Gregurić, vodila je profesorica hrvatskoga jezika Sofija Keča koja je pronašla zanimljive poveznice između nakita i odjeće u književnosti, posebno u zbirci Pod starim krovovima Ksavera Šandora Gjalskog. Počevši od istraživanja slikarskih portreta u doba Gjalskoga, profesorica Keča zaključuje da je nakit statusni simbol velikana, podsjeća na Marulićev opis Juditine ljepote u kojem je Marul u prvom epu na hrvatskom jeziku istaknuo raskošnu odjeću sa safirom i biserima i prsten od rubina (Svitlo čarljeniti ja rubin na parstih, cafir se modriti, bilit na rukavih biser i na bustih...) te simboliku nakita, kao prolaznosti ljudskoga života, pronalazi u Tadijanovićevoj pjesmi Prsten u kojoj se spominje kamen karneol, istovrsni karniol u Gjalskoga. U zbirci Pod starim krovovima  opisuju se bogate toalete sa svilom i brokatima, dok se u pripovijetci Na Januševo odjećom ironizira muškarce. Nije slučajno ni što je Ujevićeva sjajna zbirka pjesama naslovljena Kolajna. Nakit tako postaje metaforom za prolaznost vremena, status, žensku ljepotu, povezanost čovjekova duha sa stvaralaštvom. Među izložbenim primjercima nakita učenik Silvio Grdan izveo je skladbu na koncertnoj harmonici i učenica Lana Petrovečki, stalna gošća knjižnice, koja je na gitari izvela Sonatu br. 1 Op.6 i 2. stavak sonate Francesca Molina. Etnologinja i sociologinja, predstavljačica izložbe i autorica Kataloga te autorica velike monografije „Stjepan Balja“, koja je obuhvatila pedeset godina Baljina stvaralaštva, Ivanka Ivkanec naglasila je prepoznatljivost zlatarskoga potpisa u Hrvatskoj i zemljama diljem Europe, Baljinu iznimnu zlatarsku vještinu kojom se poigra, istražuje mogućnosti plemenitih materijala (srebra, zlata, titanija) i sljubljuje ih s dekorativnim elementima poput koralja, tirkiza ili sedefa.

Ova je izložba prikazala sve zlatarske tehnike Stjepana Balje, jednog od danas rijetkih obrtnika i umjetnika, koji s ljubavlju i posebnom pažnjom izrađuje svoj nakit te ne skrije i emocionalnu vezanost uz neke eksponate. Izloženi nakit nevjerojatne je ljepote, i kao da čuva Baljinu tajnu umijeća koju samo on zna. Nama preostaje da mu se divimo, poželimo nastavak dugog i iznimno uspješno rada i uronimo u „vilinski svijet preobrazbe“.

Tina Marušić