U toploj domaćoj atmosferi uvijek pune starinske kuće-gostionice Polanović profesorica književnosti i filozofije Ljiljana Pavlina promovirala je svoj roman prvijenac Kupila sam klavir sama u izdanju Meandarmedije. Promociju je uvodnim pozdravom otvorila knjižničarka i tajnica Kulturne manifestacije „Ksaver Šandor Gjalski“ Andreja Šagud, a profesorica Marija Lamot izrazito detaljnom, promišljenom, konkretnom i analitičkom recenzijom osvijetlila sve dimenzije romana i njegove slojeve.

Roman, metaforički naslovljen Kupila sam klavir sama, prepleće dvije fabularne linije od koje jedna stavlja u središte i prati tragičnu vezu dvoje ljudi koji postaju žrtve u vrtlogu sive, tmurne i kaotične  svakodnevice, a druga daje nadu u okvirima međusobnog ljudskog povezivanja pri kojem čovjek može i mora očuvati vlastiti identitet. Dvije fabularne linije stapaju se u autoričinim promišljanjima o slici društvene zbilje koja zrcali propadanje duhovnoga, a nameće lažni sjaj materijalnoga te besmisao društvenih konstrukcija, no ipak optimistično vidi izlaz u iskrenoj emociji, oslobođenoj od svih utega licemjerstva i težnje za prividno uspješnim načinima življenja. Ljiljana Pavlina bavila se i istraživačkim novinarstvom s kojim je vrlo zanimljivo povezala svoj prvi roman naglasivši sve veći problem rastuće birokracije u svim ustanovama i institucijama koja pretvara kreativne ljude u robotski činovnički aparat. Ne videći smisao u tome, autorica je i svojim romanom pridonijela slobodnoj pisanoj riječi, slobodnom umjetničkom izrazu kreirajući vlastiti književni, kreativni, maštoviti svijet u kojem se odlučno odmaknula od ustaljenog izraza, stila i načina razmišljanja. Autorica ovoga članka, profesorica hrvatskoga jezika Tina Marušić, pročitala je dva veća ulomka iz knjige koji su publici dočarali književni izraz i stil autorice Ljiljane Pavline. Zanimljiv naslov romana upućuje na metaforu klavira kao čovjekove duše, odnosno česte metafore vrta kao čovjekova duhovnoga bića, koje svaki pojedinac treba njegovati, usavršavati, graditi i tako napredovati kao samostalan, iskren, odlučan i osviješten Čovjek spreman na teške izazove, ali i lijepe životne trenutke.

Marija Lamot istaknula je kako je ovaj roman traktat o ljubavi, a upravo se sa starinskim ambijentom, kojim odiše simbol zagorske tradicije – krčma Polanović, sjajno sudbinski uklopila promocija romana koji u središte promišljanja stavlja Ljubav. Ljubav kao fenomen, ljubav kao najvažniji i najvrjedniji osjećaj, ljubav koja gradi i prepleće kompleksne ljudske odnose, ljubav koja nas nerijetko zbunjuje, ali i ljubav zbog koje i radi koje postajemo bolji, smisleniji, potpuniji. Vjerujem da će polica u „Polanovićevoj knjižnici“, ali i književni svijet postati bogatiji za još jedan roman koji vrijedi pročitati.

Tina Marušić