U sklopu manifestacije Dani K. Š. Gjalskog, u petak 26. listopada 2018. godine u 20.00 sati, moderatorica večeri pod nazivom „Književnost u Zelenoj“, gospođa Ljiljana Pavlina, ugostila je dinamični autorski dvojac, Ivana Salečića i Kseniju Kušec u Zelenoj dvorani u Zaboku.
Ljiljana Pavlina, profesorica komparativne književnosti i filozofije, nekadašnja istraživačka novinarka, predstavila je publici dva vrlo neobična autora i njihove knjige. Ivan Salečić; psiholog, urednik, kritičar i kolumnist, surađivao je s brojnim medijskim kućama, a vrlo je poznat po svom dokumentarnom filmu „Posljednji pohod kralja Arthura“. Njegova knjiga Glava lava pisana je preko šest godina, a govori o slavnom hrvatskom književniku Ivanu Gunduliću, njegovu životu i životu samih Dubrovčana, a vrlo je zanimljivo što je uz Gundulića autor nametnuo i medijskog djelatnika pod imenom Ivan Salečić. Iako bismo pomislili da je autor želio prikazati sebe kroz taj lik, knjiga nema autobiografskih elemenata. Vrlo je značajan ključ univerzalnosti jer je umetanje priče o Gunduliću kao anksioznom neurotiku i ljudi 17. stoljeća samo dokazivanje da je u ono doba život isto bio tako složen i problematičan kao i ovaj sada. Inače se autor bavi psihoterapijama tako da nije čudo da se u knjizi razmatra problem neurotičnosti, histerije i osobne nesređenosti glavnih likova, posebice lika Gundulića za kojeg je Salečić, istražujući ga, otkrio da je za javnost bio uvijek vrlo dotjeran i staložen, ali zapravo vrlo kaotičan jer je donosio mnogo naglih i neshvatljivih zaokreta u životu.
Knjiga Soba književnice Ksenije Kušan, koja je ujedno arhitektica i saksofonistica, može se povezati s knjigom I. Salečića. Glavni lik u Sobi uređuje prostor stana i simbolično povezuje stvarni svijet u kojem čišćenje stana predstavlja čišćenje uma, uređivanje svog života. U Salečićevu romanu glavni istoimeni lik uređuje stan do kojeg je jedva došao u Dubrovniku. Iako je razgovor počeo o Sobi i vlastitom sređivanju misli, glavni je fokus bio na romanu Nije moglo bolje za kojeg je autorica ideje crpila iz vlastita života slušajući priče svojih prijatelja i poznanika. Čitav se život nalazi u okruženju koji ju tjera na razmišljanje o samom društvu pa sve svoje misli prenosi na papir. Inače je poznata kritičarka društva koja u svojim knjigama nerijetko odabire svakodnevne teme i tumači ih na kritički način. U romanu Nije moglo bolje glavni lik Ljuba načelnica je doma za starije, vrlo sposobna i ambiciozna žena. Iskorištava štićenike doma i navodi ih da joj u zamjenu za njegu koju će im pružiti prepišu svoje nekretnine, a sve što zapravo želi jest imati skladnu obitelj. Autorica je istaknula kako je najbolju kritiku knjizi dao Pero Kvesić koji je rekao da su likovi iz knjige kao i ljudi u stvarnom životu: ogledalce i slika. Kritika je to društva u kojoj čovjek prelazi preko bilo koga da bi ostvario svoje zamisli i ideje i zadovoljio svoje potrebe.
Iako teških i kritizirajućih tema, oba romana izvolijevaju optimističan kraj. Pavlina je publici željela objasniti važnost ovih knjiga i njihovih likova. Svi su likovi sudionici jednog velikog organizma koji se naziva život. Kao i navedeni likovi, i ljudi u stvarnom životu moraju imati puno razumijevanja prema sebi i prema drugima, a autori su nam svojim britkim seciranjem društva pokazali koliki su humanisti ističući upravo one situacije u kojima se svakodnevno pronalazimo.
Lucija Mlakar