Kategorija: dobitnici kroz godine Page 1 of 2

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2025. godinu je Robert Međurečan. Nagradu je osvojio za roman Tako neka bude u izdanju nakladničke kuće Sandorf iz Zagreba.

Robert Međurečan rođen je 1969. godine u Zagrebu. Iza sebe ima objavljenih pet romana. Prvi roman Prodajem odličja, prvi vlasnik objavljen je 2008. i odmah postao vrlo zapažen – prikazao je Domovinski rat i branitelje na drukčiji način od plošnih medijskih napisa. Te je godine roman bio nominiran u svim natječajima za roman godine.
I njegovi sljedeći romani – Kad jaganjci utihnu u Zdihovu (2011.), Krletka za glinenog goluba (2019.) i Domovina to go (2022.) redovito su uvrštavani među romane godine.
Dobitnik je Nagrade HAZU za područje književnosti 2023. godine za roman Domovina to go.
U suradnji s doajenom hrvatske režije Petrom Kreljom, 2014. je realizirao dokumentarni film Oluje se uvijek vraćaju kući, u produkciji Hrvatskog filmskog saveza.
Najnoviji roman Tako neka bude, objavljen u proljeće ove godine, uspješno prti svoj put prema čitateljima…
Osim što piše romane, piše i scenarije, svira i sklada.
Živi i radi u Zagrebu.

Obrazloženje

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2024. godinu je Kristian Novak. Nagradu je osvojio za roman Slučaj vlastite pogibelji u izdanju nakladničke kuće OceanMore iz Zagreba.

Kristian Novak rođen je 14. 5. 1979. godine u Baden-Badenu. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu. Diplomirao je na dvopredmetnom studiju hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godine 2011. doktorirao je na Poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike na istom fakultetu. Tijekom diplomskog i poslijediplomskog studija (1998. – 2009.) bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskoga olimpijskog odbora i standardni reprezentativac Republike Hrvatske u karateu te osvajač niza svjetskih i europskih odličja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. 

Zaposlio se 2005. godine na Odsjeku za germanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak. 2012. godine zapošljava se na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci, a od 2021. ponovno je na zagrebačkoj germanistici, gdje predaje kao izvanredni profesor  za germanistiku. 

Sudjelovao na petnaestak međunarodnih znanstvenih konferencija i objavio tridesetak stručnih i znanstvenih radova. Usavršavao se na Freie Universität u Berlinu tijekom 2007. i 2010. godine.

 Istražuje na područjima dodirnog jezikoslovlja, višejezičnosti i sociolingvistike. Posebnu pozornost posvetio je proučavanju višejezičnosti za vrijeme ilirskoga pokreta te jezičnopolitičkih i jezičnobiografskih aspekata standardizacije hrvatskoga jezika u 19. stoljeću. Bilancu svojega dugogodišnjega istraživanja razdoblja ilirskoga pokreta objavio je u opsežnoj studiji Višejezičnost i kolektivni ideniteti iliraca (Zagreb: Srednja Europa, 2012).

Od 2005. do 2023. bio je je članom užeg uredništva znanstvenoga časopisa Suvremena lingvistika, a od 2023. i časopisa Zagreber germanistische Beiträge.

Objavio je četiri romana, Obješeni (Čakovec: Insula, 2005), Črna mati zemla (Zagreb: Algoritam, 2014 / OceanMore, 2017), Ciganin, ali najljepši (Zagreb: OceanMore, 2016) te Slučaj vlastite pogibelji (Zagreb: OceanMore, 2023).

Osvojio je dvije Tportalove nagrade (2015. i 2017.), Nagradu Ksaver Šandor Gjalski (2017.), Nagradu Fran Galović (2017.), Nagradu Vladimir Nazor (2024.) te u dva navrata nagradu Booktiga, koja se dodjeljuje za najposuđivaniju knjigu domaće autorice ili autora u istarskim knjižnicama.

Kazališna adaptacija romana Črna mati zemla praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih u travnju 2017. godine u režiji Dore Ruždjak Podolski i dramaturgiji Tomislava Zajeca, a u prosincu iste godine, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu praizvedena je i predstava Ciganin, ali najljepši, čiju režiju potpisuje Ivica Buljan, a dramaturgiju Ivor Martinić. Obje predstave višestruko su nagrađene u zemlji i inozemstvu te ne silaze s repertoara svojih kazališta.

Godine 2023. i roman Slučaj vlastite pogibelji doživio je svoju nagrađivanu kazališnu adaptaciju u koprodukciji HNK Varaždin i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, u režiji Ivana Plazibata.

Kristian Novak oženjen je, otac troje djece, živi u Zagrebu.

Obrazloženje

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2023. godinu je Ivan Lovrenović. Nagradu je osvojio za roman U sjeni fantoma u izdanju nakladničke kuće Bodoni / Fraktura iz Zagreba.

Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu, odrastao u Mrkonjić-Gradu, a živi u Sarajevu. Osnovno školovanje završio je u Mrkonjić-Gradu, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu. Objavio je tridesetak knjiga (ritmizirana proza, romani, kulturno-povijesne studije, eseji i kronike, književne antologije).
Izbor iz djela:  Obašašća i basanja (ritmizirana proza), 1975., Putovanje Ivana Frane Jukića (roman), 1977., Liber memorabilium (roman), 1994., Ex tenebris, sarajevski dnevnik,  1994., Bosna, kraj stoljeća (kronike, eseji), 1996., Unutarnja zemlja, kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb 1998., Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture,  2003., Duh iz sindžira (kronike, eseji), 2005., Poslije kraja (kronike, eseji), 2005., Katakombe u Varcaru (eseji), 2008., Sedam dana po Bosni u kolovozu godine 2008. (putopisna proza s fotografijama Josipa Lovrenovića), 2009., Bosna i Hercegovina, budućnost nezavršenog rata, s Miljenkom Jergovićem, 2010., Imela i stablo (kronike, eseji), 2011., Isus u Ahmićima (kronike, eseji), 2015., Nestali u stoljeću (roman), 2013., Sizifova sreća (eseji), 2018., Ulazeći u Varcar (ritmizirana proza), 2016., Ikavski zemljopis. Putovanje po Bosni godine 2018. (putopisna proza s fotografijama Josipa Lovrenovića), 2019., Putovi su, snovi li su (putopisna proza), 2019., Bosanski križ, nadgrobna skulptura iz doba turske vlasti, s fotografijama Josipa Lovrenovića, 2022., Pripadati i ne pripadati (eseji), 2022., U sjeni fantoma (roman), 2022.

Obrazloženje

Dobitnik Nagrade Gjalski za 2022. godinu je Ludwig Bauer za roman Dvostruki život Eve Braun u izdanju nakladničke kuće Fraktura iz Zaprešića.

Ludwig Bauer rođen je 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist. Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.
Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: Parnjača Colombina, 1979., Poliglot i pas, 1988., Tri medvjeda i gitara, od 1991. čak devet izdanja, Ronilac bisera, 2000., Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, 2001., Vještica Liza Hainburška, 2002., Vila Zelenog jezera, 2003., Morski igrokazi, 2005., Bajkoviti igrokazi, 2005., Krava voli lava (s M. Radnichom), 2005. i Maske do daske (s M. Radnichom), 2006.
Do sada je objavio romane: Trag u travi, 1984., Trik, 1985., Dokaz da je zemlja okrugla, 1987., Biserje za Karolinu, 1997., Partitura za čarobnu frulu, 1999., Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo, 2002., Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003., Kratka kronika porodice Weber, 1990., Zapisi i vremena Nikice Slavića, 2007., Patnje Antonije Brabec, 2008., Zavičaj, zaborav, 2010., Karusel, 2011., Toranj kiselih jabuka, 2013., Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek, 2015., Šoferi, 2017., Muškarac u žutom kaputu, 2018., te Repriza, 2020.
Za roman Zavičaj, zaborav osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011. Za roman Muškarac u žutom kaputu dobio je godišnju Nagradu Vladimir Nazor.

Obrazloženje (.docx format)

Dobitnik Nagrade Gjalski za 2021. godinu je Zoran Ferić za roman Putujuće kazalište u izdanju nakladničke kuće V.B.Z. iz Zagreba.

Zoran Ferić rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika na XVIII. gimnaziji. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine, ali prvu knjigu priča, Mišolovka Walta Disneya objavio je relativno kasno, 1996. godine u zagrebačkoj Nakladi MD. Za tu knjigu dobio je prvu i jedinu nagradu Dekada, za književni tekst s odmakom od deset godina. Za drugu knjigu priča, Anđeo u ofsajdu, objavljenu 2000. godine dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Roman Smrt djevojčice sa žigicama objavio je 2003. godine, a zbirku kolumni koje su izlazile u tjedniku Nacional 2004. u izdavačkoj kući Profil international pod naslovom Otpusno pismo. Roman Djeca Patrasa objavljen je 2005. godine u izdanju Jutarnjeg lista. Za roman Kalendar Maja dobio je Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine, Nagradu Vladimir Nazor i Nagradu Kiklop za proznu knjigu godine. U izdanju nakladničke kuće V.B.Z objavljena je knjiga sabranih kolumni pod naslovom Apsurd je zarazna bolest (2012.), roman Na osami blizu mora (2015.), za koji je dobio Nagradu Fran Galović, te roman Putujuće kazalište (2020.)

Objavio je i dvije slikovnice – San ljetne noći, nagrađenu Nagradom Grigor Vitez, i Suze svetog Lovre.

Knjige su mu prevedene na desetak jezika.

Živi u Zagrebu, a osim rada u školi, redovito održava i radionice kreativnog pisanja.

Obrazloženje (.docx format)

Dobitnica Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2020. godinu je Ena Katarina Haler za roman Nadohvat u izdanju V.B.Z.-a iz Zagreba.

Ena Katarina Haler rođena je 1996. u Osijeku, gdje je završila prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Trenutno živi u Zagrebu i studira Arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu te radi u jednom arhitektonskom uredu. Nadohvat joj je prva knjiga i prvi objavljeni tekst uopće. Roman je ove godine bio u finalu književne nagrade Tportala i u finalu za Nagradu Fran Galović. Osim pisanjem i projektiranjem, bavi se fotografijom, šivanjem i planinarenjem, u onoj mjeri u kojoj ovo prvo dvoje dopusti.

Autor: Juraj Močilac

Obrazloženje Prosudbenog povjerenstva (.docx format)

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2019. godinu je Goran Tribuson za roman Otac od bronce u izdanju Mozaik knjige iz Zagreba.

Goran Tribuson rođen je u Bjelovaru 1948., gdje je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao stručni suradnik u Republičkom savjetu za naučni rad (1976-79), bio propagandist u Vjesnikovoj Agenciji za marketing (1979-94), urednik u Nakladi Leksikon (1994-2000) te profesor scenarija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (2000-2013). Od 2000. je član suradnik, a od 2008. redoviti član HAZU.

Bibliografija: Zavjera kartografa (1972), Praška smrt (1975), Raj za pse (1978), Snijeg u Heidelbergu (1980), Čuješ li nas Frido Štern (1981), Spavaća kola (1983), Ruski rulet (1982), Polagana predaja (1984), Zavirivanje (1985). Legija stranaca (1985), Made in USA (1986), Uzvratni susret (1986), Klasici na ekranu (1987), Povijest pornografije (1988), Siva zona (1989), Potonulo groblje (1990), Dublja strana zaljeva (1991), Sanatorij (1993), Noćna smjena (1996), Rani dani (1997), Osmi okular (1998), Zvijezda kabarea (1998), Trava i korov (1999), Klub obožavatelja (2001), Bijesne lisice (2001), Ne dao Bog većeg zla (2002), Mrtva priroda (2003), Gorka čokolada (2004), Kuća u kojoj stanuje vrag (2006), Divlja plaža (2008), Noćne priče (2010), Zbirka otrova (2010), Susjed u nevolji (2014), Propali kongres (2015), Sestrica s jezera (2016), Vrijeme ljubavi (2018), Otac od bronce (2019). Romani su mu prevođeni na talijanski, nizozemski, engleski, francuski, češki, slovački, arapski, slovenski i makedonski jezik.

Filmski i televizijski scenariji: Crvena prašina, Ne dao Bog većeg zla, Potonulo groblje, Srce nije u modi, Odmori se, zaslužio si – 70 nastavaka (sa Snježanom Tribuson).

Važnije nagrade: Nagrada Gjalski (1991), Krležina nagrada (1999), Nagrada Gjalski (1999), Nazorova nagrada (2000), August Šenoa (2002), Nagrada Gjalski (2019), Velika zlatna arena za scenarij, Pula 2000. i 2002.

Obrazloženje Prosudbenog povjerenstva (.docx format)

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2018. godinu je Jurica Pavičić za roman Crvena voda u izdanju Profil knjige iz Zagreba.

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao je povijest i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list…).

Godine 1992. nagrađen je nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković. Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodne Dalmacije. Kolumna danas izlazi u Jutarnjem listu.

U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu Gjalski. Godine 2000. objavljuje drugi roman Nedjeljni prijatelj, krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao je i kratke priče. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama Trovačica koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Marin Držić. Godine 2001. objavio je sabrane tekstove iz serije Vijesti iz Liliputa kao knjigu. Iste godine objavio je i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici. Treći roman Minuta 88 objavljuje 2002., a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Roman Kuća njene majke objavljuje 2005., Crvenkapica 2006. te Žena s drugog kata 2015. godine.

Od polovice dvijetisućutih, intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Objavljuje dvije zbirke priča: Patrola na cesti i Brod u dvorištu, od kojih je prva prevedena na talijanski, a po naslovnoj priči Patrola na cesti proizvedena je i petodijelna TV serija u režiji Zvonimira Jurića i produkciji Kinorame. Serija je uz pohvalne kritike emitirana na Hrvatskoj televiziji 2016. godine.

Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski i bugarski. Roman Ovce od gipsa preveden je na njemački, a švicarski časopis Facts proglasio je to izdanje trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera. Po istom romanu snimljen je i film u režiji Vinka Brešana Svjedoci koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gdje je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenarij tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom za scenarij na Filmskom festivalu u Puli.

Godine 2017. objavio je zbirku eseja Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja te roman Crvena voda nagrađen Nagradom Gjalski 2018. godine.

Obrazloženje Prosudbenog povjerenstva (.doc format)

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2017. godinu je Kristian Novak za roman Ciganin, ali najljepši u izdanju Naklade OceanMore iz Zagreba.

Kristian Novak rođen je 1979. godine u Baden-Badenu. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu.

Diplomirao je na dvopredmetnom studiju hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godine 2011. doktorirao je na Poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike na istom fakultetu. Tijekom diplomskog i poslijediplomskog studija (1998. – 2009.) bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskoga olimpijskog odbora i standardni reprezentativac Republike Hrvatske u karateu te osvajač niza svjetskih i europskih odličja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.

Zaposlio se 2005. godine na Odsjeku za germanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak. 2012. godine zapošljava se kao viši asistent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Godine 2014. napreduje u zvanje docenta. Od ožujka 2017. godine predstojnik je Katedre za hrvatski jezik.

Objavio je tri romana: Obješeni (Čakovec: Insula, 2005), Črna mati zemla (Zagreb: Algoritam 2014, OceanMore 2017) te Ciganin, ali najljepši (Zagreb: OceanMore).

Roman Črna mati zemla dobitnik je T-portalove nagrade za roman godine. Po njemu je u travnju 2017. godine praizvedena kazališna predstava u Zagrebačkom kazalištu mladih. Rad redateljice Dore Ruždjak Podolski i dramaturga Tomislava Zajeca proglašen je jednom od najboljih predstava kazališne sezone. U tijeku je i filmska adaptacija romana, a roman je doživio nekoliko stranih izdanja.

Za roman Ciganin, ali najljepši, koji je u kratkom vremenu dobio niz pohvala književne kritike, Novak je i 2017. dobio T-portalovu nagradu. Premijera kazališne adaptacije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu predviđena je za kraj prosinca 2017. godine. Režiju potpisuje Ivica Buljan, a dramaturgiju Ivor Martinić.

Kristian Novak oženjen je, otac dvoje djece, živi u Zagrebu.

Obrazlozenje Prosudbenog povjerenstva (.doc format)

Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2016. godinu je Željko Ivanković za roman Rat i sjećanje u izdanju Ex librisa iz Rijeke.

Željko Ivanković, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, radio-dramski pisac, književni kritičar, prevoditelj, publicist i novinar, rođen je u Varešu (BiH) 1954. godine.

Dobitnik je književnih nagrada za poeziju, esej, radio-dramu i priču, a pojedini eseji, proza i poezija, kao i publicistički prilozi prevedeni su mu na mnoge svjetske jezike.

Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog centra PEN-a te srodnih udruženja u BiH.
Zastupljen je u uglednim domaćim i stranim publikacijama, leksikonima i enciklopedijama, a sam je suradnik Hrvatske enciklopedije, te suradnik i urednik Hrvatske enciklopedije BiH. Objavio je više od 30 knjiga, a od 2011. riječki izdavač Ex libris objavljuje njegova izabrana djela: dnevnička proza 700 dana opsade / Tko je upalio mrak? (2011), izbor eseja Identitet i druge opsesije (2012), izbor priča Čovjek koji je odlazio u maglu (2013), putopisni dnevnici Hod rubovima svjetova (2015) te roman Rat i sjećanje (2016).