Priča o ranjenim i dobrim ljudima koji su izdržali
Dodjela Književne nagrade „Ksaver Šandor Gjalski“, kao vrhunac cjelotjedne Kulturne manifestacije, ponovno se održala u prostoru Osnovne škole 28. listopada 2023. Svečanost je započela u 18,00 sati himnom u izvedbi operne pjevačice Mande Sviben i uz klavirsku pratnju Marija Čopora.
Među prvima se mnogobrojno okupljenoj publici obratio gradonačelnik grada Zaboka, gospodin Ivan Hanžek, koji je istaknuo zadovoljstvo ponovnim okupljanjem, i to na 185. obljetnicu organiziranog školstva u Zaboku. Slavlje je time dvostruko – slavi se početak školstva i pisana riječ, odnosno književnik – ovogodišnji laureat jedne od najprestižnijih književnih nagrada za prozno djelo u Republici Hrvatskoj. Gradonačelnik je autoru svečano uručio statuu s njegovim imenom i imenom manifestacije. Predsjednik Prosudbenog povjerenstva Ludwig Bauer, prošlogodišnji dobitnik „Gjalskoga“, uz članove Povjerenstva Ivicu Matičevića, Antuna Paveškovića (predstavnika Društva hrvatskih književnika), Sofiju Keča i Ingrid Lončar (predstavnica Dana Gjalskog), pročitao je Obrazloženje koje je zajednički sastavio s Ivicom Matičevićem. Povjerenstvo je odlučilo dodijeliti Književnu nagradu Ivanu Lovrenoviću za roman „U sjeni fantoma“ u izdanju nakladničke kuće Bodoni iz Zagreba. U uži izbor za nagradu ušli su: Marko Gregur („Šalaporte“), Ivan Lovrenović („U sjeni fantoma“), Jurica Pavičić („Mater dolorosa“), Robert Perišić („Brod za Issu“), Sibila Petlevski („Točka poraza“), Ivica Prtenjača („Kino Sloga“) i Marina Šur Puhlovski („Virus, potres, brak“). Ludwig Bauer prisjetio se kako mu je upravo Ivan Lovrenović prije 32 godine napisao recenziju za nagrađeni roman „Kratka kronika porodice Weber“, objavljen u Sarajevu, pa su time poveznice među dvojicom autora i laureata čvršće. Bauer ističe iz Obrazloženja da je roman „U sjeni fantoma“ emotivna analiza porobljenih srca, autobiografski zapis u formi romana. U njemu se prožimaju sudbine oca, posredno preko izvora, i vlastita sudbina, određena očevom. Protagonist otac nepoznat je, fantom, a autor živi vlastiti život u očevoj sjeni. Zamišlja priče o ocu i stvara žive slike u snopu sjećanja, u simbolici prava na vlastitu priču, sabirući obiteljske povijesti. Bauer ističe da se „trauma odvija u kompozicijskim meandrima“ kojima se autorovi opisi usredotočuju na različite izvore, poput obiteljskih fotografija i usmenih predaja o ocu, zajedničkom životu oca i majke, ranih sjećanja koja se javljaju i nestaju, pa se ponovno pojavljuju u asocijativnim oblicima. Likovi su imenovani kao Josip Jablanović (sin), Ivan Jablanović (otac), dok se majka spominje kao M., a preminuli brat kao D. Jablanović. U „opisnom stvaralaštvu“ fokus je na raspadu obitelji iz Bosne, o kojoj pripovijeda sveznajući pripovjedač, koristeći se kroničarskim opisima u „nikad dovršenoj priči“ – „priči o zagonetkama i fantomima“. Bauer zaključuje da je ovo roman o ratnim i poratnim gubitcima, u osobnoj priči, ili priči o „ranjenim i dobrim ljudima koji su izdržali“.
U ime Društva hrvatskih književnika obratila se predsjednica Hrvojka Mihanović-Salopek, koja je autoru svečano uručila Povelju. Istaknula je kako je i Ksaver Šandor Gjalski dvaput bio predsjednik Društva hrvatskih književnika i kako Zabok može biti s pravom ponosan na velikoga pisca. Prisjetila se i režija i filmova Danijela Marušića, koji se bavio stvaralaštvom Gjalskog u filmu, i rekla kako bi Gjalskoga svakako trebalo obnoviti u filmu i na kazališnim daskama – „plemenitaša duše i duha“ koji je rado i često iskazivao ljubav prema domovini i ljudima. Također je izrazila veliko zadovoljstvo tradicijom Književne nagrade i potaknula građane na još kvalitetnije iskorištavanje resursa, poput Dvorca Gjalskog i imena Ksavera Šandora Gjalskog kao turističkoga brenda. Zaključuje kako roman Ivana Lovrenovića nudi „novi pogled u Bosnu“ i kako će zasigurno ostaviti velik i neizbrisiv trag u bosanskoj i hrvatskoj književnosti. Izdavač Seid Serdarević objasnio je kako je nakladnička kuća Boldoni, sestrinska kuća Frakture iz Zaprešića, osnovana s ciljem objave novih klasika. Istaknuo je zadovoljstvo što je roman „U sjeni fantoma“, dvojne, bosansko-hrvatske književnosti, tiskan upravo u toj nakladničkoj kući, roman koji je nastajao 30-ak godina i koji sadrži obimnu građu bilježaka i tekstova, najprije nestalih u ratu kada je granata pala na autorov stan u Grbavici, a zatim obnovljenih iz sjećanja i vlastite obiteljske povijesti. Serdarević ističe kako je ovo roman o povijesti naših krajeva, ljudi i sudbina pogođenih ratom, zreo roman koji će dugo ostati zapažen, čitan i proučavan. Župan Krapinsko-zagorske županije, gospodin Željko Kolar, čestitao je autoru i naglasio kako je medijska pažnja u vezi s dodjelom Književne nagrade sve veća i kako je nagrada, s pravom, sve više zastupljena u različitim medijima. Povezao je nagradu i s mlađim naraštajima koji se motiviraju za čitanje i pisanje te se time pisana književna riječ promovira, čuva i njeguje. Veliki tjedan kulture tako završava vrhuncem svečanosti, nakon mnogobrojnim programa manifestacije, koje je posjetila mnogobrojna publika iz grada, županije i šire. Dobitniku je uručen i umjetnički portret, kao poklon predstavnika Županije. Obratila se i izaslanica ministrice kulture, gospođa Mihaela Majcen Marinić, koja je dobitniku uručila novčanu nagradu. Naglasila je kako o ugledu nagrade najviše govore njezini laureati, pohvalila je organizaciju cijele Manifestacije i zahvalila i organizatorima na obogaćivanju programa te pozvala na čitanje romana koji se odnosi na sve nas. Na samom kraju obratio se i autor Ivan Lovrenović koji je zahvalio svima zaslužnima što je roman objavljen i nagrađen i zanimljivo ispričao anegdote s čitanjem Gjalskoga u školi. Protivno psihološkom mehanizmu učeničkoga otpora prema čitanju obveznih lektirnih djela, u Gjalskom je pronašao bliskost, dragost, zanimljive teme te ga prepoznao kao pisca kojeg će i nadalje čitati „za dušu“. Posebno je istaknuo njegovo djelo „Pod starimi krovovi“ i svoju najdražu priču „Beg sa Sutle“ u kojoj je prepoznao Gjalskijevo snažno doživljavanje povijesti kao „stratišta ljudskih sudbina, nada i iluzija“, kao što i on nastoji prikazati u svojem romanu u kojem glavni lik ispisuje: „Čovjekovo zlo je historija; njezino prvo ime je rat, drugo narod. Kako u njoj sačuvati dušu?“ Zaključuje kako se ljudska empatija najbolje izražava u kvalitetnoj i dobroj literaturi, ono što je vrsno znao Gjalski, kao promatrač povijesti i njezinih utjecaja na ljudske sudbine, kao što to zna i Ivan Lovrenović. Ulomak iz romana „U sjeni fantoma“ uvjerljivo i dikcijski točno pročitala je voditeljica Marta Čaržavec. U glazbenom dijelu svečanosti nastupili su Manda Sviben, uz pratnju Marija Čopora na klaviru, koja je otpjevala i dvije arije Giacoma Puccinija: Si, mi chiamano Mimì, ariju Mimì iz opere La bohème i O mio babbino caro, ariju Laurette iz opere Gianni Schicchi. I ovogodišnja Kulturna manifestacija „Dani Ksavera Šandora Gjalskog“ okupila je mnogobrojne znatiželjnike i zaljubljenike u književnost, kulturu, umjetnost i još jednom pokazala da iza nje stoje marljivi, suradljivi, kvalitetni ljudi i organizatori koji iz godine u godinu drže najvišu razinu kvalitete „višednevnoga praznika kulture“, prepoznatog u cijeloj zemlji.
Tina Marušić