Središnja svečanost, kojom završavaju ovogodišnji Dani Ksavera Šandora Gjalskog, dodjela je Književne nagrade za najbolje objavljeno prozno djelo u Republici Hrvatskoj u 2019. godini. Tom svečanošću zatvaraju se Dani koji su okupili mnogobrojne umjetnike, posjetitelje, goste, ljubitelje pisane riječi, likovnoga i scenskoga stvaralaštva, zaljubljenike i njegovatelje kulture i baštine. Dodjela je tradicionalno održana u dvorani Osnovne škole, koja nosi ime po poznatom zabočkom književniku, a započela je 26. listopada u 20.00 sati. Upravo na rođendan Ksavera Šandora Gjalskog,  a ovogodišnji dobitnik Nagrade, poznati hrvatski književnik Goran Tribuson, dvostruki je dobitnik jer je isti dan za svoju knjigu OTAC OD BRONCE (Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.) dobio i Nagradu Fran Galović u Koprivnici. To se preklapanje dogodilo prije dvije godine s Kristianom Novakom i njegovim nagrađenim romanom Ciganin, ali najljepši pa je sigurno da se i ove godine radi o djelu koje će ostati zapisano u povijesti hrvatske književnosti, naslijeđa i kulture.

Goran Tribuson itekako je poznato ime u hrvatskom književnom svijetu, a i šire. Rođen je 1948. godine u Bjelovaru, a živi i radi u Zagrebu. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bavio se uredništvom, bio je stručni suradnik u mnogim institucijama, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 2008. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Piše, osim književnih djela, i filmske i televizijske scenarije, a jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih pisaca. Književnu nagradu Ksaver Šandor Gjalski dobio je tri puta: 1991. za roman Potonulo groblje, 1999. za roman Trava i korov i 2019. za aktualni roman. Osim nje, primio je Krležinu nagradu (1999.), Nazorovu nagradu (2000.), Nagradu August Šenoa (2002.) te Veliku zlatnu arenu za scenarij u Puli 2000. i 2002. Plodonosno književno stvaranje iznjedrilo je mnogobrojne nagrađivane romane, knjige kratkih priča, zbirke novela, autobiografske romane. Izuzetan prozaik s istančanim smislom za oblikovanje priče, karakterizacije likova, pripovjedne tehnike i osebujan stil napisao je 1972. knjigu kratkih priča (prva zbirka) Zavjera kartografa; niz zbirki novela Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea; izabrane priče Osmi okular; jedne od najboljih hrvatskih romana Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in USA, Povijest pornografije, Siva zona, Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada, Susjed u nevolji, Propali kongres, Sestrica s jezera; a autor je i autobiografske tetralogije Rani dani, Trava i korov, Mrtva priroda i Vrijeme ljubavi. Nakladnička kuća Mozaik knjiga objavila je njegova izabrana djela u deset knjiga. Njegova su djela prevedena na brojne svjetske jezike.

Svečanost je započela himnom u izvedbi Zbora Glazbenog odjela Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok pod vodstvom profesorice Katarine Baotić, a voditeljica programa, glumica Marija Borić, podsjetila je publiku na povijest ustanovljenja Nagrade. Budući da se ove godine slavi 40. obljetnica od ustanovljenja, gradonačelnik grada Zaboka Ivan Hanžek, a na poticaj Upravnog odbora Manifestacije, predao je Priznanja Društvu hrvatskih književnika (prima predstavnik Društva, predsjednik Đuro Vidmarović) istaknuvši književnika Stjepana Draganića na čiji je poticaj i ustanovljena 1979. godine, na 125. obljetnicu rođenja Ksavera Šandora Gjalskog, Nagrada Ksaver Šandor Gjalski; Titu Bilopavloviću koji je tadašnje 1979. godine bio tajnik DHK-a i svojim radom i zalaganjem pridonio očuvanju dodjele; Zvonku Jurini, direktoru Narodnog sveučilišta u Zaboku koji je koordinirao svu organizaciju između DHK-a i grada Zaboka i Gabrijelu Rafaju, direktoru Zivta, kao prvom pokrovitelju dodjele Književne nagrade. Svi su oni zaslužni za tradicionalnu dodjelu ove važne književne nagrade koja je postala jedna od najvažnijih u Republici Hrvatskoj. Goran Tribuson predstavnik je „žanrovske proze“ u Hrvatskoj koji je počeo pisati 70-ih godina dvadesetog stoljeća u generaciji hrvatskih fantastičara da bi se kasnije približio stvarnosnoj prozi koju odlikuju jasnoća, istančani humor i kvaliteta djela. Predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović povezao je autorovu snagu pisanja sa snagom lika i djela Gjalskog, pohvalio je brojnu književnu produkciju i Tribusona s punim opravdanjem smjestio u „Perivoj od slave“. Obratio se i Marko Hadjur iz Mozaika ne krijući zadovoljstvo dodjelom Nagrade vrsnom piscu; također i izaslanica ministrice kulture Mihaela Majcen Marinić koja je pisca nazvala „živim klasikom“. Svoje zadovoljstvo i oduševljenje podijelili su i župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar koji je čestitao autoru i svim organizatorima te je dodijelio Zahvalnicu i Tihomiru Vrančiću, predsjedniku Upravnog odbora Manifestacije, za velik doprinos književnosti u Hrvatskoj. Na kraju se obratio i sam laureat koji je zahvalio Manifestaciji, Povjerenstvu, DHK-u, pokroviteljima, Mozaiku, Županiji, ali i svojim najbližima. Povezao je svoje tri Nagrade počevši od 1991. i romana Potopljeno groblje te se prisjetio podruma u Gredicama za vrijeme zračne uzbune pa ju je nazvao „ratni Gjalski“; druga je značajna godina 1999. i roman Trava i korov, koji je poseban kao „zadnji Gjalski u mileniju“, a aktualna 2019. i roman Otac od bronce potvrda je njegove kvalitete i iznimnog doprinosa hrvatskoj književnosti. Nije stoga čudno što je i sam autor potvrdio kako se osjeća dobrodošlim gostom u ovoj kući, u gradu u kojem je trostruki dobitnik velike nagrade za svoj izniman književni rad. Književniku je gradonačelnik predao Nagradu u ime grada Zaboka, Povelju Đuro Vidmarović, a novčani iznos Mihaela Majcen Marinić.

U glazbenom dijelu nastupila je Lidija Jadek na klaviru, studentica prava i nagrađivana klaviristica te korepetitorica dječjeg zbora Zabočki mališani, s Mozartovom Sonatom br. 4 u Es-duru K. 282 dok je Marija Borić pročitala ulomak iz knjige.

Prosudbeno povjerenstvo, sastavljeno od predsjednika Strahimira Primorca, Tomislava Šovagovića, Ivice Matičevića, Sofije Keča i Ingrid Lončar, među 68 pristiglih naslova odlučilo se upravo za Tribusonov roman koji sadrži ljubavne, obiteljske i povijesne elemente te čini zanimljivu cjelinu s razrađenom fabulom. Roman se grana u dvije velike tematske cjeline: ljubavnu priču između središnjeg lika, 43-godišnjeg Žaka Kralja, koji 1991. iz Beča dolazi u neimenovani grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na sprovod svojeg oca, španjolskog borca i partizana, i Alme Kralj, ljubavi iz mladosti. Druga linija jest obiteljska – propituje se odnos između oca i sina kojeg muče očevi postupci u ratnim zbivanjima. Etičko pitanje provlači se cijelim romanom, kao i pitanje ratne pobjede – jesu li pobjednici ujedno i moralno čisti ili su okaljani svojim postupcima i načinima kojima su pobijedili. Kako se navodi u Obrazloženju Povjerenstva: Neumivena slika društva, rekao je Tribuson u jednom davnom intervjuu, vjerojatno je zadaća svake dobre literature, ili bar dobrog i ozbiljnog romana. Otac od bronce upravo je takav roman: u sudbinama njegovih likova zrcale se tanana pitanja ljudske intime i važna pitanja vremena; ne podilazi se i ne docira čitatelju, nego se propituje i traži kritička distanca; a u takvim knjigama zaključni račun uvijek pokaže da je čitatelj na dobitku.

Tina Marušić