Afirmacija i predstavljanje mladih autora u područjima umjetnosti neodgodivi su i vrlo važni koraci u suvremenom društvenom i medijskom svijetu. Mladi autori, poput kroatistice i komparatistice književnosti, a prije svega umjetnice-pjesnikinje Kristine Špiranec imaju itekako što ponuditi suvremenoj publici i umjetničkom prostoru koji samostalno i originalno kreiraju ostavljajući neizbrisiv trag vlastitoga posebnoga – jednostavno DRUGAČIJEGA.
Prva zbirka pjesama Kristine Špiranec, simbolično naslovljena Dok me ne razbiješ, postmodernistička je zbirka začudnih pjesama oblikovanih u tri ciklusa: Predigra, Čini i Pogledi. Zanimljivo je što su pjesme nastajale dugi niz godina i to zasebno, a danas tvore jedinstvenu umjetničku cjelinu koja se rastvara, prelama i preoblikuje, a zatim spaja i sjedinjuje u priču – priču emocija, igre osjetila, očuđene stvarnosti – života svijeta i Svemira. Poezija Kristine Špiranec ima upravo moć rastvaranja Svemira u krhke ili snažne komadiće preslikane ili odzrcaljene stvarnosti. Autorica objašnjava nastanak pjesama i naslova zbirke Dok me ne razbiješ povezujući kreativni književni postupak razbijanja teksta kao tijela i stvarnosti, a taj se tekst zatim reflektira u trima ciklusima: Predigri kao najintenzivnijoj aktivnosti i ljepoti Prvoga – dodira, susreta, osjećaja; zatim u Činima – dubinskoj i slojevitoj raščlambi stvarnosti i svijeta te u Pogledima, svjetlije poetski intoniranima, koji obuhvaćaju nataložene komadiće stvarnosti isplivavajući na površinu.
U središtu očuđenja nalaze se jezični ludizam, igra jezikom i njegovom biti, ali i cijela paleta unesenih emocija koje variraju od djetinje naivnosti, zaigranosti, ludičnosti do kritičko-ludističkoga promatranja ponekad surove stvarnosti i svih njenih životnih pojava. Autorica, unoseći elemente dijaloga i raščlanjivanja međuljudskih odnosa, nevjerojatnim nizom glagola koji poeziji daju posebnu ritmičnost, dinamičnost i melodioznost, uz osobne (ne)mire i spajanje nespojivoga, poeziju obogaćuje sinestezijom poetske riječi kao SLIKE i GLAZBE, otkrivajući osobne različite umjetničke talente. Iz svake riječi, svakoga stiha, svake pjesme – iz zbirke – izviru slike sljubljujući se za zvukovima.
Pjesnički je Kristinin prvijenac promovirala njezina dugogodišnja prijateljica, ujedno i kroatistica i lingvistica, Matea Filko koja je stručno, sugestivno, razumljivo i sveobuhvatno analizirala zbirku pjesama i sve navedene elemente, uz interpretativno čitanje pjesama kojem se, uz efekt iznenađenja, priključila i oduševljenja publika.
Tekst Miriše njeno rame golo, nastao izdvojenim i povezanim stihovima iz zbirke tvore poetsku priču koja otkriva lirskoga subjekta – potpuno novog, začudno angažiranog, uključenog svim osjetilima. Držim da je zbirka pjesama Dok me ne razbiješ poetsko promišljen i višeslojan biser u suvremenoj hrvatskoj književnosti – biser koji čini odmak i živi u fenomenu drugačijega – razbijenoga i ujedinjenoga.
Tina Marušić