Povijesno-umjetnički ambijent dvorca Gjalski u Gredicama 27. listopada postao je središtem prepletenih umjetnosti – poezije, glazbe i pokreta. Za kreativnu ideju radionice koja je i ove godine okupila dvadeset i pet učenika iz triju srednjih škola u Zaboku, Gimnazije Antuna Gustava Matoša, Škole za umjetnost, dizajn, odjeću i grafiku i Srednje škole, zaslužna je Evelina Rudan Kapec, prošlogodišnja gošća na Danima Ksavera Šandora Gjalskog i profesorica na Katedri za usmenu književnost Odsjeka za kroatistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nagrađivana pjesnikinja i osoba puna entuzijazma u prenošenju znanja i iskustava mladim zainteresiranim naraštajima. Putem prošlogodišnjega kreativnog događaja Da sam ja urednik/ca u časopisu poezije, u središtu radionice i ovaj je put poezija, no poezija u svojem iskonskom neodvojivom okruženju – zvuku i glazbi, a prije svega pokretu kao temeljnom i prvom ljudskom obliku izražavanja.

Zainteresirani čitatelji, ljubitelji pisane riječi u proznom i poetskom obliku, autori i vlastitih pjesama i literarnih radova te većina njih i s glazbenom naobrazbom, sudjelovali su u kreativnom procesu čitanja, interpretacije, slušanja i napokon i najvažnije, stvaranja novoga, individualno-zajedničkoga. Polazeći od suvremenih hrvatskih pjesnika kao temelja, Evelina Rudan Kapec strukturira radionicu u tri dijela kao tri faze učeničkih kreacija u tri oblikovane grupe. Prva faza uključivala je polazišnu pjesmu Ane Brnardić Dušina vlat, simboličko-asocijativnu pjesmu koja jezikom/riječima/stihovima tematizira i stvara glazbeni začudni i ritmički  ugođaj, čime riječi postaju zvučne, a zvuk oblikuje riječi asocijativnim poveznicama. Svaka je grupa trebala osmisliti i kreirati glazbenu podlogu za pjesmu, što se u početku činio kao nimalo jednostavan zadatak, pogotovo jer je bio ograničen na petnaestak minuta.

No, kreativnost pojedinca i organizacija članova u grupi, promatrajući ih kao socijalni i društveni fenomen, brzo su urodile plodom i svaki se član pojedinačno organizirao u obavljanju podzadataka za konačan grupni rezultat. Ponovno čitanje i otkrivanje slojevitosti u pjesmi, interpretacija i analiza, oblikovanje zvuka i potraga za dvostrukim – jezičnim i glazbenim značenjem, doveli su do iznenađujućih kreativnih rezultata. Koristeći razne glazbene žičane (gitara, tamburica) i puhačke instrumente (flauta) te udaraljke (činele, kastanjete, triangl, bubanj…) i njihove zvukovne mogućnosti svaka je grupa potpuno različito glazbeno interpretirala istu pjesmu dajući joj različita značenja, čime se otkrila cijela paleta mogućnosti interpretacije pjesme, što je u konačnici i najdojmljivija osobina poezije kao umjetničkoga teksta.

Prva je grupa iskoristila kombinaciju zvukova flaute i gitare te raznih udaraljki u podlozi izražajnoga čitanja pjesme uz prigodne simbolične stanke, druga je uključila plesni pokret uz glazbenu podlogu i izražajnu interpretaciju svih članova u krugu, dok je treća iskoristila mogućnost višeglasja u čitanju oblikujući posebnu ritmičnost uz glazbenu podlogu. Svaka je grupa kreirala interpretativno-glazbeno-scensku minijaturu kao početni oblik i jedan dio velikoga zadatka. Drugi dio umjetničke slagalice sadržavao je bezvučnu (bez govora i zvuka) pripremu scenskoga pokreta temeljen na izdvojenim ključnim motivima/riječima iz triju različitih pjesama: Soba miriše na snijeg Krešimira Bagića, Spasilačka služba Dorte Jagić i Jogging Miroslava Mićanovića, a svaka je grupa trebala jedna drugoj bezvučnim scenskim pokretom (nalik pantomimi) prikazati pjesmu, dok su dvije druge grupe pokušale odgonetnuti ključne pojmove. Međutim, svaka je grupa iskoristila pristup prikazivanja poetskoga sadržaja, oblikujući ga u smislenu priču. Iskazani pokret grupe motivirao je ostale promatrače na spajanje asocijacija u događaj, osjetila i emocije. Konačna, treća faza, motivirana pjesmom Netko je prevrnuo mravinjak Miroslava Kirina uključivala je eventualnu doradu prve glazbene podloge i osmišljavanje druge na temelju odabrane pjesme uključujući ili glazbu ili spoj glazbe i pokreta. Evelina Rudan Kapec mladim je istraživačima i autorima preporučila reprezentativne suvremene pjesnike, od autora izabranih pjesama do dobitnice Nagrade Goran za mlade pjesnike Mateje Jurčević; Branislava Oblučara, Irene Matijašević, Darije Žilić, Slađana Lipovca, kajkavskih pjesnika Zvonka Kovača, Tomislava Ribiča ili Valentine Šinjori do čakavskih pjesnika Danijela Načinovića, Drage Orlića i Nade Galant.

Radionica Od književnog teksta do zvuka i pokreta i natrag urodila je višestrukim plodovima – učeničkom usavršavanju čitanja i interpretativno-analitičkom odgonetavanju slojevitih poetskih značenja, daljnjem poticanju učenika na čitanje i pisanje, iskušavanju vlastitih granica i mogućnosti kreativnoga izražavanja do otkrivanja i pokazivanja različitih spojenih talenata. Ovaj je oblik rada pokazatelj da se najbolje uči kreativnim samostalnim ili grupnim osmišljavanjem koje bi trebalo postati nezaobilaznim temeljem u hrvatskom suvremenom školstvu.

Tina Marušić