Tradicionalno, listopadske Dane Gjalskog obogaćuju kreativna ostvarenja triju radionica: Likovne radionice umjetničke grafike, pod vodstvom profesorice Carmen Bačura Potočić, Radionica kreativnog pisanja, pod vodstvom pjesnikinje Kristine Špiranec, i Fotonatječaj, kao nastavak na Fotoradionicu, koji se provodi četvrtu godinu zaredom. Radionice i Fotonatječaj provode se tijekom rujna i listopada i svake godine iznjedre nova iznenađenja. U galeriji Gradske knjižnice „K. Š. Gjalski“ Zabok 24. listopada predstavljena su ovogodišnja umjetnička ostvarenja, odzrcaljena u različitim umjetnostima – grafici, književnosti i fotografiji, sljubljena u inspirativnim oblicima, jedinstvena u različitosti.
Već 17. godinu zaredom Likovna radionica umjetničke grafike dijelom je Kulturne manifestacije, a ovogodišnju ideju i realizaciju predstavila je jedna od sudionica radionice objasnivši kako se u postavljenoj izložbi „Otisci grada“ radi o zanimljivoj ideji stavljanja otisaka gradskih šahtova na papir i platnene vrećice, uz dodatne materijale, poput vrećica, koji dodatno naglašavaju krajnji rezultat. Predstavila je tehniku visokog tiska koju su koristili u izradi radova i matricu – šahtove koju su polaznici premazivali grafičkom bojom i otiskivali na papir, pa čak i vlažne maramice, dok su bojom za tekstil premazivali matrice otiskujući ih na platno, odnosno torbe-vrećice. U galerijskom prostoru tako je izložena vizualna traka / cesta u raznobojnom kolažu unikatnih i originalnih umjetničkih ostvaraja.
Gotovo dva desetljeća, točno 19. godina u sklopu Dana Gjalskog, održava se Radionica kreativnog pisanja, a 4. godinu zaredom provodi je Kristina Špiranec s mnogobrojnim zainteresiranim učenicima. Voditeljica je predstavila ideju radionice ove godine i pjesme koje su na njoj nastale, a koje čitatelje intrigiraju posebnošću, originalnošću, spojem emocije, književnoga znanja i vještine pisanja. Ove godine radionica „Poetsko (pre)ispisivanje stvarnosti“ stvarana je pod motom „stvarnosnog pjesništva“, promatranjem svijeta i svakodnevnih motiva s poetskim potencijalom. Učenici su tako pisali pjesme, pronalazeći inspiraciju u svojem okruženju, u naoko jednostavnim životnim situacijama, u zbilji, međutim ta je zbilja vrlo brzo postala dio njihova unutrašnjeg svijeta, promišljanja, dubinske emocije, pretvorena u jedinstvenu poeziju. Drugi je zadatak bio literarni eksperiment, zajednički napisati nastavak pjesme „ženski životi“ Sanje Baković, prema kojoj je nastala zajednička pjesma „Ljudski životi“ kao hommage životu, sudbini, inspiraciji i motivaciji. Pjesmu su zajednički pročitali polaznici radionice, a pojedinačno su se predstavili i Ema Mraz (Sloboda), Antonija Duh (Olfaktometar), Mila Mašić (Prljavo), Nikolina Gmaz (dva popodne), Marta Veverec (Jutro), Vilim Crčić (Podmazujem ormar), Elena Zubić (Čačkalice), Ivana Žukina (bez naslova) i Mark Petrač (Hodočasteći). Sve pjesme tiskane su u publikaciji, koja je objavljena i na mrežnim stranicama Dana Gjalskog. Ovogodišnja tema Fotonatječaja bila je „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“ u kojem je sudjelovalo 18 prijavljenih autora s više fotografija. Na temu svijeta koji nas okružuje i onoga u nama autori su poslali kompozicijski ujednačene fotografije, ali jedinstvene u raznolikosti interpretacije stvarnosti i upisivanja vlastitoga umjetničkog senzibiliteta. Prvonagrađena je fotografija „I leptiri umiru“ Nenada Tice koja je osvojila žiri „zlatnim rezom“ i atraktivnim prikazom promjene i nestalnosti života i stvarnosti. Drugo je mjesto osvojila fotografija „Prolaz vremena“ Mislava Duila koja izravno prikazuje mijene ravnomjernim odnosom svjetla i tame, prikazujući crtu života. Dvije su trećenagrađene fotografije – „Paukova mreža“ Svena Šemovčana, s metaforičkim prikazom tkanja života, prosijavanja svjetla i nade, ali i prolaznosti i krhkosti života, i „Kotač“ Jelene Puljek koja izravno interpretira promjene u porukama optimizma i pesimizma, igri i veselju, ali i promjeni koja može uslijediti, u gundulićevskoj interpretaciji životnih uspona i padova. Godinu za godinom voditelji i polaznici triju kreativnih radionica iznenađuju, osvježavaju, (re)interpretiraju, pobuđuju znatiželju i interes mnogobrojne zainteresirane publike, ali i ostavljaju neizbrisiv trag u prostoru i vremenu. Osim priznanja i pohvala koji su uručeni polaznicima, ono najvažnije što im ostaje jest nepokolebljiva želja za stvaranjem i ponovno buđenje inspiracije, pretočene u svevremensku umjetnost.
Tina Marušić