Mališani su u Zaboku slušali, izmišljali riječi, čitali i crtali na promociji slikovnice Igora Rajkija

U Centru urbane kulture Regenerator u ponedjeljak 19. listopada 2026. godine u 17:00 je sati promovirana slikovnica Vjetrohod autora Igora Rajkija. Promociju slikovnice organiziralo je Društvo „Naša djeca” Zabok u sklopu programa „Čitaj mi! – pričice po gradu”, u okviru manifestacije Dani Ksavera Šandora Gjalskog. Publiku su činila djeca vrtićke, predškolske i rane školske dobi.

Autor slikovnice Igor Rajki rođen je 1965. u Zagrebu. Piše kratke priče, romane, dramske tekstove i knjige za djecu i mladež, a poznat je po igri riječima i jezičnim eksperimentima. Za dramski tekst Čarobnjak dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajke (2010.), a za knjigu Posuđene ispričnice Nagradu Grigor Vitez (2011.). U nakladi Mala zvona objavljene su mu slikovnice Jednom, Snovonoša, Ljubavnja, ljubavnija, najljubavnija i Tminice (2023.). Vjetrohod s ilustracijama Klasje Habjan izašao je 2025. godine.

Na početku susreta autora i publike bila je jedna riječ: vjetrohod. Kad ju je u ponedjeljak poslijepodne Igor Rajki izgovorio pred zabočkom publikom najmlađe dobi, nitko u dvorani nije tražio rječnik. Djeca su je odmah prihvatila kao nešto što postoji, a onda su je počela dekodirati, razlagati i mijenjati.

Autor je promociju slikovnice započeo prije nego što je i jedna stranica otvorena. Govorio je o riječi vjetrohod – naslovu slikovnice, a potom je djecu pozvao da prema asocijacijama koje im je dao sama smisle slične jezične kovanice. Dvoranom Centra urbane kulture Regenerator počele su se prenositi neobične riječi, simpatične dječje novotvorenice, svaka s vlastitom logikom i svaka spremna postati početak nečega. Time se pokazalo ono najvažnije što jedna slikovnica o jeziku može poručiti: riječi nisu zatvoren ormar iz kojeg se samo uzima, nego radionica u kojoj se i gradi.

Nakon motivacijskog dijela uslijedilo je čitanje odlomaka iz slikovnice, drugačije od uobičajenog. Čitateljica nije čitala od početka do kraja, priču je povremeno prekidala i djeci postavljala potpitanja: što misle da će se dogoditi, što je lik mogao učiniti, kako bi oni to opisali. Interaktivni je pristup tekstu doprinio toploj atmosferi u kojoj je svako dijete osjetilo da je njegovo mišljenje važno i postalo sudionik priče. Najmlađi su slušali pomno i aktivno, vođeno razmišljali o pročitanome, izvodili zaključke, širili rječnik i razvijali maštu. Također, čitali su određene segmente teksta s dijaprojekcije pa su bili i slušatelji i čitatelji.

Nakon čitanja uslijedila je svojevrsna sinteza susreta – radionica crtanja tijekom koje su prisutni crtali ono što im je pročitano, ali i ono što su zamislili. Promocija slikovnice završila je zajedničkim fotografiranjem, a svako je dijete kući ponijelo vlastitu interpretaciju pročitanih odlomaka u vidu nastaloga crteža i mandarinu.

Kotarski, I.