Nekima je draga poezija – nekima, to jest ne svima. Čak ne većini svih, nego manjini – napisala je velika pjesnikinja Wisława Szymborska. I to je istina premda je njezina poezija jednostavna i duboka, lako te dotakne i potakne na čitanje. A Gjalski? Može li se njega čitati danas? Hoće li ikoji čitatelj Gjalskijevih književnih redaka s uzdahom izjaviti nešto poput Battorycheva mladog prijatelja dok sa zanosom sluša starčev panegirik idiličnoj prošlosti? Je li moguće osjetiti nježnost nîti štono spaja kroz vjekove davne pređe s kasnim potomcima1? Može li baš Gjalski otvoriti vrata klasične književnosti novim generacijama mladih čitatelja? Ili će ona za njih ostati zauvijek zatvorena?

                Vođeni idejom očuvanja lokalne i nacionalne kulturne i jezične baštine već niz godina u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša provode se projekti povezani s likom i djelom hrvatskog književnika Ksavera Šandora Gjalskog. Mjesec rujan i listopad uvijek su rezervirani za našeg gredičkog gospodina o kojem učenici uče i istražuju krećući od teksta preko konteksta do umjetničkog stvaralaštva potaknutog pročitanim tekstovima.  Ove su godine maturanti obišli Ksaverovu stazu, dok su treći razredi uranjali u svijet mistike i fantastike čitajući novele kojima se Gjalski približio modernoj književnosti.

U doba interneta i novih medija, brzih informacija i dominacije videoporuka teško je zadržati pozornost čitatelja tekstovima kakve je pisao Ksaver Šandor Gjalski. U njima se često malo toga događa što privlači mlađe čitatelje, a tek pomnim se i strpljivim uranjanjem u tekst može osjetiti čudesna ljepota književnosti, onaj estetski užitak koji se ne može lako opisati. Upravo zbog sve većeg utjecaja tehnologije na naš život javlja se potreba za povratkom čitanju i knjizi u njezinu izvornom obliku. Iz spomenute je potrebe nastao novi projekt pod nazivom „Čitamo Gjalskog“ koji se osim u Gimnaziji provodi i u Srednjoj školi Zabok. Ideja je bila povezati se s knjigom. Čitati i slušati druge dok čitaju. Posjetiti knjižnicu, pronaći željeni naslov, osjetiti miris knjige, pomno čitati i razgovarati o pročitanome u stvarnome svijetu sa stvarnim ljudima. Za učenike drugih i trećih razreda stoga su organizirani kolokviji čitanja i razgovori o pročitanim antologijskim novelama K. Š. Gjalskog. Gimnazijalci su čitali u razredu, ali i na hodnicima škole gdje je Čitateljski klub otvorio svoj „kutak za čitanje“. Članovi kluba tijekom školskih odmora u nastavcima javno čitaju Rukovet autobiografskih zapisaka zainteresiranim slušateljima i slučajnim prolaznicima koji zastaju otkrivajući što se to događa u amfiteatru škole. Pozvani su i drugi da se uključe u projekt, dođu i pročitaju ulomak iz djela naglas drugima i sebi.

                U tjednu uoči Manifestacije Dani Gjalskog u projekt su se uključili i nastavnici Gimnazije čitanjem Gjalskijeve pripovijetke Roman portreta. Organiziran je i izlazak iz škole, čitanje na javnom prostoru, svojevrsno iznenađenje za publiku koja se zatekla na izabranim mjestima. Širimo krug čitatelja i poznavatelja Gjalskijeva književnog djela. Možda pritom poneki čitatelj ili slušatelj odškrine vrata starije književnosti i u tom povratku na staro učini važan korak naprijed.

1  K. Š. Gjalski, Illustrissimus Battorych

Dinka Tomašković-Presečki