Maja Klarić, šibenska putopjesnikinja i putoprozaistica, ujedno i diplomirana anglistica i komparatistica književnosti, u sklopu svoje književne turneje 24. listopada u zabočkoj Gradskoj knjižnici promovirala je svoju novu objavljenu zbirku poezije i proze s putovanja u Santiago Vrijeme badema. Hrvoje Ivančić, putnik-avanturist i putopisac nije slučajno odabran kao promotor i voditelj razgovora s autoricom – promocija knjige ujedno je postala i susret dvoje putnika kojima je tema putovanja itekako zajednička. Iako je zbirka Vrijeme badema nastala prva, 2010. godine, objavljena je nakon tri zbirke putopoezije od kojih je prvijenac bila zbirka Život u ruksaku. Simbolično, motiv iz prve zbirke postaje naslovnicom knjige Vrijeme badema koja prikazuje putnicu s ruksakom na leđima, čime autorica motiv i pojam putovanja potvrđuje kao središte svoje umjetnosti.
Podnaslovljena Camino de Santiago (Put u Santiago), knjiga Vrijeme badema u središte stavlja prozne i poetske doživljaje i impresije s autoričina hodočašća u španjolski grad Santiago de Compostela, grad u kojem je prema predaji pokopan sveti Jakov, propovjednik kršćanstva, i mjesto gdje se nalaze njegove svete moći. Put svetoga Jakova prati legendu o tijelu svetoga Jakova koje su njegovi učenici stavili na lađu i koje je, prekriveno školjkama, stiglo u španjolski grad – grad Santiago de Compostela koji je osnovan u 9. stoljeću pronalaskom groba svetca. Grupa od četvero ljudi, povezanih prijateljskim, rodbinskim i ljubavnim odnosima (prijatelji, sestre, partneri) kreću na hodočasnički put od trideset i pet dana, dugačak 780 kilometara od Francuske do španjolskoga hodočasničkoga središta.
Poticaj za autoričino putovanje bila je potreba za odmakom od svakodnevice i osvješćivanje što nakon završetka fakulteta, a upravo joj je putovanje omogućilo dubinsko preispitivanje vlastitoga identiteta, životnoga poziva i odnosa s bliskim ljudima. Put je to potrage za osvjetljivanjem budućnosti, želja i snova, put suočavanja s vlastitim strahovima, put izazova, izdržljivosti i unutarnje snage. Ponekad je taj put trnovit i pun fizičkih i psihičkih iskušenja, kao uspon preko Pirineja, a ponekad pun duhovne snage koja putnike-hodočasnike motivira do daljnjega cilja. Putovanje kao hodočašće spaja fizičko putovanje s onim unutarnjim putovanjem i upoznavanjem vlastitosti i Drugoga, kristalizira odnose s drugima, a u njegovu se središtu nalazi Putnik – Pješak koji hodanjem i kretanjem promatra prirodu oko sebe, poznate i nepoznate ljude, svijet punim i svim čovjekovim osjetilima. U takvom se iskustvu, prema autoričinim riječima, rađa poezija – puna detalja, impresije, emocija i topline. Camino de Santiago rađa Maju Klarić kao putopjesnikinju koju zaista možemo zamisliti u prenoćištima za hodočasnike u kasnim večernjim satima s olovkom u ruci, emocijama u srcu i umjetničkim prikazom proživljenoga u danu. Prenoćišta, kao križišta raznih hodočasnika, predstavljaju mjesta ljepote susreta i upoznavanja, mjesta na kojima se u jednom trenutku sastaju ljudi koji će u drugom trenutku izabrati različite putove, no stići će na zajednički cilj i ponovno se sresti. Zašto se hodočasnici odlučuju na put? Mnogima će prva asocijacija biti religija, no uz religiozne pobude putovanje kreće duhovnom pobudom znatiželjnika koji sami ili u grupi pronalaze sebe.
Knjiga Vrijeme badema, iz koje je autorica pročitala prozni ulomak iz priče Čudesa zaokruživši promociju pjesmom, u raznoj tematici i detaljima s puta odmiče se od čvrste fabule. Ona ne može ni postojati jer se u knjizi prepleću neposredni doživljaji, nadahnuća, priče, legende, predaje, ali i poetska razmišljanja, slikovitost, kontemplacije. Maja Klarić putopjesnikinja je otvorenoga duha i životne vedrine s izrazitim smislom za dijeljenje iskustava pa i hrabroga progovaranja o intimnim – sestrinskim ili prijateljskim odnosima. Za nju je putovanje učenje, izazov, pronalazak duhovne snage, umjetničke riječi i prenošenja dojma – putovanje kao zajedništvo i kontemplacije u samoći jer ići zajedno ne znači i vidjeti i osjećati isto – a njezin novi Camino počinje simboličnim dvodnevnim pješačenjem od Varaždina do Zaboka (Camino de Zabok) čime potvrđuje svoju autentičnost, snagu duha i putovanje kao presliku života. Umjesto prikazanih projekcija slika, album s putovanja, Maja Klarić kreira u putopoeziji, koja sa školjkama kao putokazima, simbolizira novi početak života.
Tina Marušić