Roman koji teži čitateljskome iskustvu, nudi stilski simultanizam te priziva teoriju recepcije

Prvoga dana Kulturne manifestacije Dani Ksavera Šandora Gjalskog CUK Regenerator otvorio je svoja vrata dobitniku Nagrade Gjalski 2025.  – Robertu Međurečanu. U ugodnoj je i intimnoj atmosferi upriličeno predstavljanje Međurečanove knjige Tako neka bude, moderatorica susreta bila je dr. sc. Ljubica Anđelković Džambić.

Robert Međurečan u književnosti se javio 2008. godine romanom Prodajem odličja, prvi vlasnik, uslijedila su djela Kad jaganjci utihnu u Zdihovu, Krletka za glinenog goluba te Domovina to go. Ideja za roman Tako neka bude stara je desetak godina, a sam je roman nastajao tri godine da bi svjetlo dana konačno ugledao 2025.

Međurečan za sebe govori da je trubadur koji ide uokolo s gitarom – malo pripovijeda, malo priča, zabavlja publiku te ponešto i odsvira.

Radnja romana Tako neka bude smještena je u Judeju šesnaeste godine vladavine Tiberija Cezara Augusta, odnosno u godinu tranzicijske krize Rimskoga Carstva. Dakle, u daleku prošlost udaljenu 2000 godina.

Međurečan u romanu uspijeva aktualizirati i prikazati probleme i nesigurnosti današnjega vremena. Njegovi su likovi, kako i sam kaže, sudionici jedne svevremenske priče. Žive u vremenu nesigurnosti i iščekivanja, a da ni sami nisu svjesni što čekaju. Možda Godota.

U romanu, baš kao i u svim nesigurnim vremenima punim previranja, uspijevaju samo sposobni momci s darom govora koji nude rješenje za sve, a zauzvrat traže samo slobodu.

Nosioci romana povijesni su i biblijski likovi čija je simbolika svima znana. Međutim, autor se poigrava, istražuje, biblijskim likovima traži najstarije verzije imena te ih tako kamuflira i oduzima im svojevrsnu religioznost; otkriva njihovu istinsku narav i poljuđuje ih čineći ih tako kompleksnijima. Prikazuje ih kao ljude s vrlinama i manama, važnima za priču kao što su znakovi pored puta. Biblijska simbolika u pozadini pojačava priču i pridonosi slojevitosti djela.

Glavni je lik Eleazar. Parafrazirajući autora romana može se reći da je Eleazar pripadnik tadašnje jeruzalemske mladeži (sin bogatoga židovskog trgovca i svećenika, član radikalne grupe Bratstvo bodeža), današnji Osama bin Laden. Plaćenik je rimskih vladara i lovac na glave – na samoprozvane mesije i proroke koje rimske vlasti pribijaju na križ (dok je lovac na njegovu glavu zli Gošea). Antipod mu je pak Andes Delmat. Njih su dvojica dva usamljena jahača, svojevrsni don Quijote i Sancho Pansa, putuju u potrazi za tajanstvenim Bosonogim koji ne može postojati u stvarnosti. Ne može jer ne može biti zao.

Ženski su likovi u romanu prisutni cum grano salis. Uzimajući u obzir tadašnje društvo, jasno je da su kvantitativno malobrojniji (svega četiri ženska lika). Najvažniji je ženski lik Miriam, Eleazarov katalizator, iz današnje perspektive aktivistica, feministkinja.

Likovi nisu ni crni ni bijeli, okarakterizirani su kao ljudi koji balansiraju između dobra i zla.

Što se žanrovskih odrednica tiče, riječ je o romanu kretanju (konstantna potjera za tajanstvenim Bosonogim), psihološkom romanu (buđenje mesije koji još ne zna da je Mesija), alegorijskom romanu (prikaz današnjice u nekoj drugoj perspektivi), filozofskom romanu, suvremenome tekstu uklopljenom u kulise 1. stoljeća naše ere.

Međurečan, dramatičar i scenarist, vješt je autor koji kadrira masovne scene, razmišlja filmski čime u djelu ostvaruje stilski simultanizam (istovremeno prikazuje radnje, misli i/ili prizore iz više perspektiva, stvarajući dojam istovremenosti te ponirući u životne okolnosti i vrijeme likova). Iako je najavljen kao renesansni čovjek, u ovome su autoru vidljive ekspresionističke manire nalik onima prisutnim u ranim djelima Miroslava Krleže (npr. Kraljevo).

Robert Međurečan oslanja se na čitateljsko iskustvo, smatra da postavlja dobra pitanja, a na svakome je recipijentu da pronađe svoje odgovore.

Sukladno tome, kraj romana ostaje otvoren i čeka da ga svaki čitatelj dovrši na svoj način.

Tako je recepcija romana mjesto potvrđivanja njegove estetske kvalitete.

Tako neka bude roman je napisan na biblijskoj tradiciji kojoj se oduzima religioznost približavajući tako likove njima samima i čitatelju. Djelo je to s mnogim intertekstualnim trenutcima (U iščekivanju Godota, Don Quijore, Kraljevo …), a bogatije čitateljsko iskustvo pridonosi boljemu razumijevanju teksta.

Otvoreni kraj svakome pojedinom čitatelju omogućava zaključiti ga svojim odgovorom. Književni je susret završio autorovom izvedbom pjesme J. Casha Hurt te potpisivanjem primjeraka romana.

Kotarski, I.