Posljednji književni susret ovogodišnje Kulturne manifestacije „Dani K. Š. Gjalskog“ održan je u Centru urbane kulture Zabok 24. listopada 2025. godine. Predstavljena je knjiga Hrvoja Ivančića Rubna zona – zbirka reportaža s nekih poznatih, ali i onih manje poznatih rubnih zona, od Afganistana, preko Ukrajine i Sirije, pa sve do Etiopije i Konga.  Susret s piscem, putnikom, reporterom i dokumentaristom Hrvojem Ivančićem vodio je Tin Krznar.

Naš dečko, Hrvoje Ivančić, autor je putopisnih knjiga Dunavski blues, Samsara – put na Istok, Za’atar i Iza Mjesečevih planina te slikovnica za djecu Djeca Konga, Djeca Egipta i Amadej.

Tin Krznar književni je susret vodio samouvjereno, s vidljivom dozom poštovanja prema autoru, umjesno postavljajući zanimljiva i smislena pitanja.

Hrvoje Ivančić zabočkoj je publici otkrio kako je svoju novu knjigu nazvao Rubna zona zbog erotskih konotacija koje bi mogle privući čitatelje (smijeh).

Također, naveo je kako je pisanje reportaža, dakle djela dužih od triju kartica teksta, u današnjem instant društvu koje teško zadržava pažnju elitistička disciplina.

Ivančić je u početku putovao turistički, takve su bile i njegove reportaže. Privlačilo ga je ono daleko, odrastao je na takvoj literaturi i volio ju je. Želio je vidjeti i upoznati šarenilo, različitost i ljude. Kasnije je prerastao takva putovanja, počele su ga zanimati priče lokalnih ljudi iz mjesta na koja bi otputovao. Postao je medij koji prenosi njihov glas.

U rubnim zonama Azije, Rusije, srednje i istočne Afrike, Afganistana, Pakistana, Sirije i Ukrajine tražio bi lokalce koji su progovarali o svojim sudbinama, o životu u sustavu i društvu u kojemu žive. Težio je i teži ka tome da svaku osobu predstavi dostojanstveno. Ipak, napominje kako je njegova objektivnost u prikazivanju ljudskih sudbina, sustava, načina života i socioekonomskih prilika ograničena subjektivnošću.

Autora putopisca put istoka je motivirala egzotika, a i, kako kaže: Nemreš bit svugde.

Sebe opisuje kao sentimentalnu osobu koja se veže za mjesta i ljudi te se rado vraća na iste destinacije.

Kao čovjek koji putuje, gleda, zapaža i piše Ivančić je progovorio i o ovodobnim migracijama, nekoj novoj velikoj seobi naroda. Današnje društvo opisuje kao ono koje je prisiljeno djelovati kako mu tržište diktira, a tržište nije ništa drugo doli Borg koji apsorbira sve živo.

Možda se upravo zbog toga da ne bi bio apsorbiran i asimiliran uvijek vraća sa svojih putovanja. Tamo otkud je i krenuo, obitelji i prijateljima – domu u kojemu veliki Borg ne može doprijeti do njega.

Svakako, tamo otkud donosi priče nema odgovornost koju ima prema svojemu kraju, prema svojoj obitelji, djetetu i malenome kamperu za obiteljska putovanja te za odmore pored neke bliže rijeke, one koja nije u blizini opasnosti.

Hrvoje Ivančić po završetku službenog razgovora s Tinom Krznarom strpljivo je odgovarao na pitanja iz publike, a bilo ih je. Književni je susret prošao u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi.

Kotarski, I.