U sklopu programa „Književnost u Zelenoj“ nakon Kristiana Novaka u Zabok je stigao Robert Perišić koji je 24. listopada u prostorijama Regeneratora predstavio svoju knjigu Brod za Issu. Knjiga je to koja je bila u užem izboru za prošlogodišnju Nagradu Gjalski. Razgovor je vodila Ljubica Anđelković Džambić.
Brod za Issu klasificira se kao prvi eko-historijski roman, no on je zapravo na rubu različitih žanrova. To je tip Bildungsromana u kojemu je glavni lik Kalija, rob koji bježi s mačkom Miu i magarcem Mikrom za boljim životom.
Roman je drukčiji od prethodnih Perišićevih jer nije imao knjigu na koju bi se oslanjao, već je veoma puno čitao o Visu, Grcima, ali i mačkama kao životinjama. Autor je često boravio na Visu gdje je istraživao o povijesti otoka, a jednom je zgodom upoznao i arheologe koji su ga usmjerili na grčke tipove vertikalnih ulica sa stepenastim pločama te na dio groblja pored kojeg raste cvijet asfodel (cvijet koji je imao mitsko značenje kod Grka jer je vodio u podzemlje). Zanimljiva je anegdota, koja je možda ponukala autora na stavljanje lika mačke u roman, da je jedna mačka za njim krenula dok je bio na Visu. Sada ta viška mačka, uz još jednu, živi s njim u njegovom domu.
Otok Vis (grč. Issa) osnovali su Grci oko 2400. g. pr. Kr. U to su vrijeme Grci radili diljem Mediterana svoje kolonije i širili svoju vinsku kulturu, način života i hranu. Vjerojatno su tako na svoje kolonije doveli i mačke, koje su prokrijumčarili iz Egipta gdje se smatrala svetom životinjom. Magarca su pak doveli iz afričkih predjela i pripitomili ga kako bi služio za rad. Magarci su prve životinje koje su bile pripitomljene kako bi radile, što je neka vrsta kritike ropstva i hijerarhijskog društva kakav i danas postoji. Roman je na neki način književna antropološka studija jer stavlja čovjeka na poziciju s koje vlada drugim bićima. Autor je istaknuo kako je u pozadini priče želja za ravnopravnošću životinja – on je pokušao razbiti osjećaj o manje vrijednosti životinja. Iz tog je razloga glavni lik rob koji bježi jer samo takav tip lika može prigrliti životinju kao da su na istoj razini. Djelo obiluje dihotomijama koje se tiču likova i doživljaja svijeta; tjelesnost, priroda i razum. Uočava se cikličnost vremena i povremeno ponavljanje ideja u razmišljanju i govoru likova. Autor je to namjerno tako osmislio kako bi roman konkretnije smjestio u vrijeme o kojem piše.
Na samom je kraju autor pročitao dio teksta, a uslijedio je još kratak razgovor s publikom o Grcima, njihovim kolonijama te brojnim značenjima romana koje mu čitatelji pridodaju nakon što ga pročitaju. Kao što je i sama moderatorica istaknula, Brod za Issu knjiga je kojoj se čitatelj treba posvetiti i pustiti joj da ga vodi u meditativno stanje i da njena priča dugo ostane u pamćenju.
Lucija Laljak