Od Amazing Grace do Con te partirò, od velikih festivalskih uspješnica do kajkavske popevke – koncert u Multimedijskom centru Zabok pokazao je zašto Radojka Šverko ostaje jedna od najupečatljivijih interpretatorica hrvatske glazbene scene.

U sklopu Dana Ksavera Šandora Gjalskog 23. je listopada 2026. godine u Multimedijskom centru u Zaboku održan koncert Radojke Šverko. Umjetnica je to i diva čija je karijera obilježena iznimnim vokalnim sposobnostima, snažnom interpretacijom i bogatim repertoarom koji nadilazi granice žanrova i jezika. Pred zabočkom publikom izvela je presjek domaćih i svjetskih uspješnica te pretvorila večer u glazbeno putovanje kroz desetljeća stvaralaštva.

Koncert je otvoren pjesmom Amazing Grace, a već su prvi taktovi dali naslutiti u kojem će se smjeru nastaviti. Sigurnost, koncentracija i glas umjetnice, koji plijeni pozornost bez potrebe za dodatnim scenskim efektima, preuzeli su pozornicu. Radojka Šverko odjevena u bijelu sjajnu haljinu na pozornici je istodobno bila dostojanstvena i temperamentna, svoja, a tako bliska publici.

Njezin impozantan vokal, prepoznatljiv po dubokom ženskom registru i altovskoj punoći, objedinjuje raskošnu boju, izražajnu podatnost i suverenu tehničku kontrolu. U tamnijem timbru počiva osobita sugestivnost: glas može biti baršunasto topao, dramatično prodoran ili gotovo krhko nježan, ovisno o karakteru pjesme. Njegova snaga nije samo u rasponu i volumenu, nego u sposobnosti da svakom tonu podari emocionalnu težinu. Upravo zato Šverko nije samo pjevačica iznimnih glasovnih mogućnosti, već i  interpretatorica koja pjesmu pretvara u cjelovitu priču.

Nakon uvodne izvedbe obratila se publici u svom prepoznatljivom duhovitom tonu. Našalila se kako nije govornica jer bi, da jest, bila u politici, a potom izrazila zadovoljstvo time što napokon nastupa u Zaboku, gradu u kojemu još nije pjevala. Zahvalila je publici što joj je omogućila da se bavi glazbom ukazujući tako na važnost odnosa između umjetnika i onih zbog kojih umjetnost živi.

Uslijedile su splitske festivalske uspješnice – Kud plovi ovaj brod i Još mirišu kušini – koje svjedoče rijetkoj sposobnosti pjesme da nadživi vrijeme u kojem je nastala, ali i interpretaciji koja je Radojki Šverko osigurala posebno mjesto na domaćoj glazbenoj sceni.

U takvim se pjesmama jasno očituje bliskost pjevačice i mediteranskoga glazbenog senzibiliteta, no njezin repertoar ne zaustavlja se na poznatim domaćim melodijama

Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzima nastup na međunarodnom festivalu u Rio de Janeiru 1970. godine gdje je nastupala uz velika svjetska imena. U Zaboku je taj dio svoje glazbene priče publici približila izvedbom pjesme The Whole World Is Mine, odnosno Cijeli svijet je moj. Izvedena na hrvatskom jeziku, pjesma je pokazala kako Šverko i zahtjevnom materijalu pristupa prirodno, bez vokalnog prenaglašavanja, ali s punom sviješću o njegovu scenskom potencijalu.

Uslijedile su svjetske uspješnice poput (Everything I Do) I Do It For You Bryana Adamsa i  Help Me Make It Through the Night Krisa Kristoffersona. Potonja je donijela intimniji ugođaj, oslonjen na suptilnost i osjećajnost, a ne na vokalnu raskoš. Upravo se u takvim promjenama karaktera najbolje očituje širina umjetničina izraza: Šverko ne primjenjuje isti interpretativni obrazac na svaku pjesmu, nego pronalazi način da svakoj pristupi u skladu s njezinom pričom.

Radojka Šverko glazbi pristupa i kao scenskoj umjetnosti. Poznate su njezine uloge Jane u rock-operi Gubec-beg, Nere u rock-operi Grička vještica, Karoline u rock-operi Karolina Riječka, kao i Fantine u mjuziklu Jadnici. Mimika, geste, pogled i pokret nisu tek pratnja pjevanju, nego sastavni dijelovi interpretacije. Njezina izražena teatralnost pritom ne djeluje kao ukras, već kao promišljen način prenošenja karaktera pjesme.

To je osobito došlo do izražaja u izvedbi pjesme iz mjuzikla Cabaret u vidu svojevrsne drskosti, razigranosti i osjećaja za kazališnu transformaciju. Šverko se u takvim trenucima potvrđuje kao cjelovita scenska osobnost, izvođačica koja razumije da pjesma može biti i glazbeni broj i mala dramska predstava.

Sličnu interpretativnu preciznost pokazala je u pjesmi Licem u lice autorice Helene Papić, a koju je izvela na Splitskom festivalu 2005. godine. Njezina izvedba postupno je gradila emocionalni naboj, poput svjetla koje se probija kroz maglu i otkriva sve jasnije obrise ljudske ranjivosti. Umjesto da osjećaj nametne snagom glasa, Šverko ga je razvijala kroz nijanse, fraziranje i pažljivo odmjerene prijelaze.

Dugi i glasni aplauzi nakon izvedbi bili su najbolja potvrda takva pristupa. Publika nije reagirala samo na prepoznatljive melodije nego i na način na koji su one ponovno dobivale život.

Jezična i glazbena širina još je jedna od osobitosti karijere Radojke Šverko. U Zaboku je posegnula i za talijanskom šansonom, glazbenim svijetom koji je tijekom šezdesetih godina snažno obilježila talijanska pjevačica Mina. Sigurnost kojom je iznijela talijanski repertoar pokazala je da njezino razumijevanje pjesme nadilazi melodiju: naglasak, fraza i emocionalna boja jezika postaju ravnopravni dijelovi interpretacije.

Posebno zanimljiv dio programa bio je posvećen kajkavskoj popevki. Pjesma Kaj bi rekli jeno drugom, povezana s Festivalom kajkavskih popevki u Krapini, otvorila je prostor za drukčiju vrstu interpretacije, oslonjenu na specifičnu melodiku i emocionalnu neposrednost kajkavskoga narječja.

Od engleskog i talijanskog, preko hrvatskoga standardnog jezika do čakavštine i kajkavštine, njezin repertoar svjedoči o sposobnosti prilagodbe različitim jezičnim i glazbenim idiomima, a da pritom zadrži vlastiti interpretativni identitet.

U drukčijem se pak ozračju predstavila glazba Beatlesa. Šverko je, naime, zabočkoj publici priuštila pravu poslasticu vlastitim miksom pjesama legendarnoga engleskog benda.

Susret festivalske tradicije, šansone, pop-rocka i kajkavske popevke dodatno je naglasio raznolikost programa, ali i pokazao da Šverko žanrovske granice ne doživljava kao ograničenje.

Posebnu emocionalnu dimenziju večeri donijele su pjesme domaćih autora. Meni je ljubav sve na svijetu bila, povezana s autorskim dvojcem Paulik – Britvić, još je jednom pokazala koliko uvjerljivo Šverko prenosi osjećaje koji čine srž ljubavnih pjesama. U njezinoj interpretaciji ljubav nije tek tema nego prostor u kojem se susreću čežnja, ranjivost i sjećanje.

Tvoja ću ostat autorice Helene Papić te Ništa nova Zdenka Runjića donijele su drukčije emocionalne nijanse, a Šverko ih je povezala zajedničkom osobinom svojega pristupa: osjećajem za priču koju pjesma nosi i mjerom kojom se ta priča prenosi slušatelju. Uz izvedbu pjesme Ništa nova osvrnula se na Olivera Dragojevića govoreći kako je on na kraju bio jedini uz nju koji je ostao i nakon rata nije nastupao preko, a sada je ostala samo ona.

Uslijedila je pjesma Ljubim te do bola.

Posebno je mjesto zauzela emotivna posveta Vinku Coci – izvedba pjesme Vilo moja. Taj trenutak podsjetio je na trajnost glazbene baštine i na način na koji pjesme povezuju izvođače, autore i publiku nadilazeći vrijeme i okolnosti u kojima su nastale.

Za završetak večeri odabrana je Con te partirò, pjesma čija svečana melodija i osjećaj širine prirodno pristaju velikom finalu. Uz Radojku Šverko nastupili su: profesor Vladimir Babin na klavijaturama, basist Damjan Grbac, bubnjar Tonči Grabušić i gitarist Zvonimir Radišić.

Profesor Babin je tijekom programa podijelio i anegdotu o tome kako Šverko ne zna repertoar unaprijed, čime je dodatno razvedrio atmosferu. U kontekstu njezina opsežnog i raznovrsnog repertoara ta je dosjetka bila i podsjetnik na širinu glazbenog materijala koji je obilježio njezinu karijeru.

Pred kraj koncerta Šverko je u svom duhovitom tonu poručila da bi se, da je mlađa, doselila u Zabok. Ta je spontana opaska bila lijepa gesta prema publici i gradu koji joj je priredio večer ispunjenu pozornošću i aplauzima. Među uzvanicima bili su gradonačelnica Valentina Đurek i ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Zabok koji su glazbenoj divi čestitali i poklonili cvijeće te drugi predstavnici lokalne zajednice, no središte događaja ostala je glazba.

Sljedeće godine Radojka Šverko obilježava 60 godina karijere. Šest desetljeća pozornica, festivala, pjesama i susreta s publikom impresivan je podatak, ali trajnost njezina umjetničkog rada najbolje se očituje u nečem drugom: sposobnosti da i danas svaku pjesmu iznese kao da joj pristupa prvi put.

Koncert u Zaboku pokazao je da njezin glas nije vezan uz jednu epohu, žanr ili jezik. Njegova snaga počiva u altovskoj punoći, raskošnoj boji i interpretativnoj inteligenciji, ali prije svega u sposobnosti da glazbu pretvori u ljudsko iskustvo.

Velike pjesme ne stare samo zato što ih se sjećamo. Ostaju žive kada ih netko iznova zna protumačiti, pronaći njihovu unutarnju istinu i prenijeti je publici. Radojka Šverko upravo je to učinila u Zaboku: podsjetila je da se umjetnička veličina ne mjeri samo godinama i uspjesima, nego i onim što ostaje nakon posljednjeg tona.

Kada nakon završne pjesme utihne glazba, a dvoranom još odjekuje aplauz, ostaje osjećaj da se nije slušao samo koncert, nego i silina glasa koji je desetljećima ostao vjeran pjesmi i publici.

Kotarski, I.