U Centru urbane kulture Regenerator 22. listopada 2026. godine održana je zanimljiva i inspirirajuća književna tribina na kojoj je istaknuta hrvatska književnica, urednica i nakladnica Milana Vuković Runjić predstavila svoj roman Delfin: Ivanu Gučetiću. Književni razgovor s autoricom nadahnuto je vodila profesorica Ingrid Lončar. Riječ je o romanu koji je autorica namjerno i duboko posvetila renesansnom velikanu Ivanu Gučetiću, a koje na posve jedinstven način – narativom o ljubavi čovjeka i morske beštije – spaja povijesne činjenice, filozofsku misao i čistu maštu.

Kako je sama autorica otkrila tijekom razgovora, poticaj za nastanak romana proizašao je iz njezine osobne i profesionalne želje za dubljim upoznavanjem starije hrvatske književnosti, što ju je u konačnici odvelo i prema doktorskom studiju. Tragajući za arkadijskim svijetom u knjigama, Milana Vuković Runjić stvorila je djelo utemeljeno na elementima izgubljene renesansne proze, oživljavajući tako duh i ozračje davnih vremena.

Zanimljiv je bio i sam osvrt na njezin stvaralački proces. Vuković Runjić priznala je kako njezina djela nastaju u trenutcima kada posve svjesno bira ne razmišljati o publici. Tijekom rada na romanu u jednom je trenutku potpuno zaboravila na čitatelja i prepustila se samom tkivu priče, no od svoje publike ipak očekuje pomno čitanje i dijalog s prošlošću.

Radnja romana otvorila je vrata svijetu od prije pet stoljeća, vremenu u kojem su granice bile zamagljene, a društvenu i političku scenu oblikovali su mislioci poput Machiavellija, Castiglionea i Benedikta Kotruljevića. To je doba nevjerojatnih suprotnosti – s jedne strane prožeto jezivom beskrupuloznošću koja se očitovala u svakom političkom potezu, a s druge strane dubokom potragom za smislom.

Roman obiluje reminiscencijama na hrvatske petrarkiste, Hektorovića i samog Gučetića koji u knjizi funkcionira kao svojevrsni samokritičar i komentator odnosa između materijalnog i duhovnog.

Autorica je okupljenima u zabočkoj knjižnici približila i fascinantne motive poput knjiga koje služe kao spiritističke seanse gdje književnik i književnost postaju zrcalo za duhove iz davnina. Posluživši se navedenim motivima, autorica je poručila kako povijesni likovi (poput Gučetića ili pjesnika latinista Ilije Crijevića koji se također spomenuo u kontekstu tog doba) nadilaze vlastito stoljeće i postaju univerzalni simboli ljudske sudbine. Na tragu slavne Flaubertove izjave, ovi su likovi postali ogledalo same autorice, ali i svakog čitatelja.

Cijeli se susret odvio u iznimno intimnoj i veseloj atmosferi u kojoj je publika s velikim zanimanjem pratila dinamičan dijalog između autorice i profesorice Lončar.

Odmah nakon službenog dijela razgovora uslijedilo je zajedničko fotografiranje, a svi prisutni dobili su priliku kupiti knjigu po simboličnoj cijeni. Večer u Regeneratoru zaokružena je kratkim druženjem s autoricom u neformalnome dijelu književne tribine, gdje se u opuštenom tonu nastavio razgovor o književnosti, životu i filozofskim mislima koje ovaj sjajni roman ostavlja u nasljeđe.

Kotarski, I.