Novi roman Željka Špoljara „Caffe bar Utrine” predstavljen je zabočkoj publici u utorak 20. listopada u prostorima Centra urbane kulture Regenerator. O romanu, njegovu nastanku i temama koje otvara autor je razgovarao s moderatorom Tinom Krznarom, a susret je održan u sklopu programa Književnih razgovora.
Željko Špoljar zagrebački je pisac, novinar i satiričar. Autor je više knjiga, među kojima su „Štakorbar”, „Petokoronaš”, „Moj život s Milanom” i „Caffe bar Utrine”. Pod pseudonimom Pavle Svirac piše satirične kolumne za tjednik Nacional, a poznat je i po kratkim, provokativnim statusima na stranici Književna Groupie.
Roman „Caffe bar Utrine” donosi pogled na zagrebačko naselje Utrine iz perspektive kvartovskog kafića, mjesta na kojem se susreću različiti ljudi, isprepleću njihove priče i otkrivaju fragmenti svakodnevice. Kafić nije samo mjesto okupljanja, već i prostor sjećanja, prolaznosti i propadanja u kojem se kroz razgovore, ironiju i neobične situacije ocrtava šira slika društva. Taj je prostor važan za atmosferu romana. Autor ga je opisao kao svojevrsni vremenski stroj, mjesto koje se gotovo nije promijenilo od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a čiji su interijer, glazbeni uređaj i stalni gosti sačuvali tragove nekog drugog vremena. Njegovo eventualno zatvaranje značilo bi gubitak dijela identiteta naselja i uspomena koje su se ondje godinama stvarale.
U romanu se pojavljuju likovi kroz koje autor, kako je objasnio, promatra i vlastito iskustvo iz različitih kutova. Govoreći o liku pisca Želimira, osvrnuo se i na vlastiti književni put te iskustvo pisanja pod pseudonimom. Satirični rad pod imenom Pavla Svirca, priznao je, u jednom mu je trenutku počeo određivati način pisanja i pogled na svijet, zbog čega je tražio način da se ponovno izrazi drukčijim književnim sredstvima. Govorio je i o stilu koji nastoji razvijati u svojim romanima, povezujući svakodnevni govor, neposrednost i ironiju s književnom ambicijom. Istaknuo je da mu je važno pisati uvjerljivo, bez dojma da je umjetnost sama sebi svrhom.
Razgovor se dotaknuo i neobičnih, mističnih elemenata romana, među kojima se ističe priča povezana sa zelenom zgradom u Utrinama i sotonizmom. Autor je objasnio da ga takve teme privlače kao začin stvarnosti, osobito kada svakodnevica postane predvidljiva, no pritom nastoji zadržati mjeru. Roman otvara i pitanja međuljudskih odnosa, književnih stereotipa te načina oblikovanja ženskih likova, što je potaknulo raspravu o različitim mogućim čitanjima književnog teksta.
Jedna od tema večeri bila je i položaj književnosti u današnjem društvu i pitanju čitanja među mladima. Špoljar je govorio o teškoćama održavanja koncentracije u vremenu obilježenom internetom i mobitelima, ali i o mogućnosti da nove generacije razviju vlastiti odnos prema tehnologiji te ponovno otkriju vrijednost izravnog kontakta i čitanja.
Predstavljanje romana „Caffe bar Utrine” bila je prilika za razgovor o književnosti, svakodnevici i društvu, ali i za upoznavanje autorova osebujnog pogleda na svijet. Željko Špoljar pokazao je da se njegova prepoznatljiva ironija ne zaustavlja na stranicama knjiga, već dolazi do izražaja i u govoru, duhovitim opaskama te opuštenom odnosu s publikom. Svojim je humorom i pričama iz vlastitog iskustva pridonio živosti razgovora, pokazujući kako i obična mjesta i ljudi iz svakodnevice mogu postati nadahnuće za književnost.
Lucija Laljak