Književna večer sa Sibilom Petlevski, dobitnicom ovogodišnje Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za roman „Duhovi zemlje”, održana je u ponedjeljak 19. listopada u zabočkom Regeneratoru. O nagrađenom djelu, njegovu nastanku i temama koje otvara autorica je razgovarala s urednikom romana Matkom Abramićem.
Razgovor je publici približio slojevitost opsežnog romana koji spaja povijesne činjenice, dokumentarno istraživanje, fikciju i elemente magičnog realizma. Kako je istaknula Petlevski, na romanu je radila tri godine istražujući raznoliku građu – od etnografskih izvora do političkih i povijesnih dokumenata. Polazište joj je bilo povezivanje hrvatske povijesti i iskustva iseljeništva s kulturnim, duhovnim i povijesnim kontekstom Bolivije i drugih dijelova Latinske Amerike.
Posebno mjesto u romanu zauzima obitelj Baković, čija je priča povezana s hrvatskim iseljeništvom u Boliviji, ali i sa sudbinom sestara Zdenke i Rajke Baković. Autorica je pojasnila kako su je istraživanje njihova života i povijesnih okolnosti odveli do širih pitanja identiteta, nasljeđa, duhovnosti i povezanosti različitih kultura. Pritom je naglasila da joj cilj nije bio prikazati egzotičan svijet, nego pronaći mostove između različitih iskustava i tradicija.
Urednik Matko Abramić istaknuo je slojevitost djela u kojem se isprepliću brojne priče, povijesne ličnosti i izmišljeni likovi, dok dokumentarna podloga daje uvjerljivost fikcionalnom svijetu. Razgovarali su i o načinu na koji autorica prikazuje teške povijesne događaje, ratove i nasilje, ali i o ravnoteži između okrutnosti i blagosti koja obilježava roman.
Petlevski je objasnila da u središtu njezina pisanja nije jednostavno razdvajanje dobra i zla, nego suosjećanje, emocionalna inteligencija i odgovornost za vlastite postupke. Prema njezinim riječima, čovjek ne može od drugih očekivati da sami nose težinu svijeta i vlastite sudbine, nego mora prepoznati tuđu patnju i biti spreman preuzeti dio odgovornosti. U tom se smislu nada u romanu pojavljuje čak i u trenucima najvećih stradanja. Jedna od važnih tema večeri bilo je i kolektivno pamćenje, osobito opasnost od zaborava povijesnih događaja i ponavljanja pogrešaka iz prošlosti. Autorica je upozorila na politički nametnut zaborav te naglasila važnost vraćanja potisnutih i zanemarenih povijesnih iskustava u javni prostor. Istaknula je kako se povijest ne smije promatrati kao nešto što je zauvijek završeno jer se obrasci nasilja i straha mogu ponovno pojaviti u različitim vremenima i društvima.
Govoreći o simbolici naslova, strukturi romana i njegovim duhovnim dimenzijama, Petlevski je približila i koncept sedam duhova zemlje, koji predstavljaju različite faze čovjekova unutarnjeg razvoja – od ljubavi, mudrosti i volje do reda, nepokolebljivosti, strpljivosti i milosti. Put likova tako postaje i put suočavanja s vlastitim padovima, preuzimanja odgovornosti i traženja slobode.
Na kraju večeri autorica se osvrnula i na očekivanja od čitatelja. Preporučila je da se romanu najprije pristupi otvoreno, prateći tijek pripovijedanja, a da se potom čitatelji vrate pojedinim pojmovima i dijelovima. Knjigu je usporedila s vinom koje s vremenom odležava i otvara nove mogućnosti čitanja. Dodala je kako je posebno zabrinjava kada njezini raniji književni tekstovi s godinama postaju sve aktualniji jer to znači da se ono što je nekoć djelovalo kao plod fikcije ponovno prepoznaje u stvarnosti.
Večer je završila razgovorom o čitanju i različitim načinima pristupanja romanu, a publika je dobila priliku pobliže upoznati autoricu i njezino nagrađeno djelo. Autorica je podsjetila da se nekim knjigama vrijedi vraćati jer sa svakim novim čitanjem otkrivaju nešto novo. Roman „Duhovi zemlje” otvara pitanja o prošlosti i sadašnjosti te potiče čitatelja na razmišljanje i nakon što zaklopi knjigu.
Lucija Laljak