Gradska knjižnica Ksavera Šandora Gjalskog Zabok organizirala je 15. listopada otvorenje izložbe fotografija „Pod starim krovovima – ritam života i smrti” autorice Sofije Keča. Izložbom je započeo program obilježavanja Dana Ksavera Šandora Gjalskog, a posjetiteljima je predstavljena autoričina fotografska interpretacija književnog opusa poznatoga zavičajnog pisca.

Sofija Keča umirovljena je profesorica hrvatskog jezika, koja je svoj radni vijek provela u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku. S djelom Ksavera Šandora Gjalskog povezana je dugogodišnjim nastavnim i kulturnim radom, sudjelovanjem u manifestaciji posvećenoj piscu te članstvom u Prosudbenom povjerenstvu za dodjelu književne nagrade Gjalski.

Izložbu čini 13 parova fotografija. Prva fotografija u paru prikazuje objekt u stvarnosti, dok je na drugoj, obrađenoj tehnikom maskiranja, odabrani element istaknut bojom na crno-bijeloj podlozi. Kontrastom između dvaju prikaza autorica prikazuje promjene koje vrijeme ostavlja na prostoru i ljudskim sudbinama, što je jedna od tema prisutnih u Gjalskijevim djelima. Stari krovovi i kuće tako postaju više od arhitektonskih motiva – svjedoče o ljudima koji su u njima živjeli, njihovim sudbinama i svijetu koji se s vremenom mijenja.

U realizaciji izložbe sudjelovali su i nastavnici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, Ana Medvedec i Martin Horvat, koji su pomogli u tehničkoj pripremi i ispisu fotografija.

Tijekom predstavljanja izložbe o Gjalskijevu stvaralaštvu govorile su profesorice Jasna Balaško, Ingrid Lončar i Tina Marušić, svaka iz vlastite perspektive i kroz djela koja su ostavila trag na njihovu čitateljskom i stručnom putu.

Jasna Balaško osvrnula se na roman Janko Borislavić i njegova glavnog lika, koji nakon emocionalnog sloma doživljava dubok preokret u svojim uvjerenjima. Na tom je primjeru istaknula kako životni događaji mogu promijeniti čovjekov pogled na svijet i dovesti u pitanje dotadašnja uvjerenja.

Ingrid Lončar govorila je o Gjalskijevu pripovijedanju o zagorskom krajoliku, prošlosti i uspomenama. Istaknula je da njegovi opisi prirode nisu tek prikazi prostora, nego izražavaju duboku povezanost čovjeka s rodnim krajem, tradicijom i identitetom. Dok stare građevine postupno nestaju, priroda se obnavlja i nastavlja živjeti, postajući simbolom nade i trajanja.

Tina Marušić predstavila je roman U noći, objavljen 1886. godine, s naglaskom na njegovu društvenu i političku tematiku. Govorila je o Gjalskijevu prikazu političkih podjela, ideala i razočaranja intelektualaca te istaknula da su pitanja sebičnosti, osobnih interesa i položaja mladih obrazovanih ljudi aktualna i danas. Posebno je naglasila važnost obrazovanja i prosvjećivanja kao temelja društvenog napretka.

Likovni osvrt na izložbu dala je Mirjana Drempetić Hanžić, akademska kiparica, slikarica, ilustratorica i restauratorica. Istaknula je da je Keča odabrala fotografiju kao medij kojim progovara o vremenu, sjećanju, prolaznosti i trajanju. Posebno je izdvojila ponavljanje kadra u paru fotografija i primjenu računalne tehnike maskiranja, kojom autorica na drugom prikazu ističe elemente prirode, dok ostatak fotografije prelazi u crno-bijelu. Takav postupak stvara snažan vizualni kontrast između građevina koje propadaju i prirode koja nastavlja živjeti. Izložba tako otvara pitanje onoga što ostaje nakon nestajanja materijalnog svijeta – uspomena, priča i tragova koje ljudi ostavljaju za sobom.

Sama autorica naglasila je da fotografije nisu cilj same sebi, nego način na koji prikazuje vlastiti doživljaj Gjalskijeva stvaralaštva. Izložbom je željela povezati njegovu književnu riječ s fotografijom i pokazati kako se teme života, smrti, prolaznosti i obnove mogu iščitavati i u suvremenom okruženju.

Izložba „Pod starim krovovima – ritam života i smrti” susret je fotografije i književnosti u kojem stari objekti postaju nositelji priča o ljudima i vremenu. Kroz pažljivo odabrane motive Sofija Keča podsjeća da iza svakog prostora stoji povijest, a da se vrijednost prošlosti često najjasnije prepoznaje upravo onda kada prijeti zaborav.

Lucija Laljak