„Nepoznato o poznatome“ naziv je tribine u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Zaboku koja se održala u Gradskoj galeriji Zabok 23. listopada 2024. Moderatorica razgovora bila je Zabočanka Jasna Balaško; povjesničarka, spisateljica, istraživačica Zaboka, Zagorja i života Gjalskog; čuvarica baštine i kajkavskog jezika. Njezin je gost bio Dražen Katunarić; akademik, književnik, pjesnik, romanopisac, dobitnik mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu; poznavatelj članova obitelji Gjalski. Dvoje vrsnih poznavatelja lika, djela i života Gjalskog zabočkoj su publici priredili večer punu zanimljivosti iz obiteljskog stabla obitelji Babić-Gjalski.
Kako je Dražen Katunarić došao u kontakt s potomcima Gjalskog? Ljiljana Glaser, unuka K. Š. Gjalskog bila je kuma njegove kćeri, a došlo je do toga tako što se Katunarić družio s Ljiljaninom kćerkom Ninom. Dražen Katunarić i Nina Glaser upoznali su se na brodu u Dubrovniku, počeli su razgovarati i tada je ona rekla da predaje na fakultetu kolegij o Marcelu Proustu (a na neki je način i sam Gjalski kao Proust zbog okrenutosti k prošlosti); Nina je izvještavala u Journal de Genève jer je u Ženevi i živjela. Njezina je kolegica bila Sandrine Fabbri s kojom je puno pisala o okrutnosti i agresivnosti rata u Jugoslaviji. Nini Gaser članci su često bili cenzurirani jer Europa nije prihvaćala njezinih političkih stajališta. Katunarić se godinama družio s Ninom, čak je odlazio i k njoj u Ženevu, no ona je rano dobila rak pluća pa je mlada umrla. Katunarić je ostao u dobrim odnosima s Nininim prijateljicama i njenom majkom Ljiljanom. Kada se 2002. Draženu Katunariću rodila kći, koju je nazvao Nina, upitao je Ljiljanu Glaser želi li joj biti krsna kuma. Prijateljstvo je kratko trajalo jer je Ljiljana 2005. dobila rak gušterače i preminula je. Netom prije smrti ostavila je Katunariću rukopise K. Š. Gjalskog, slike koje je imala i originalni pisaći stol koji mu je pripadao.
Supruga K. Š. Gjalskog bila je Vilma Babić, rođena Gönner. Bila je učiteljica. Nije mogla imati djece, no Gjalski je ipak dobio dijete sa svojom intimnom prijateljicom Ivanom Sollar iz Zagreba. Ivana Sollar pripadala je miljeu bogatih kolonijalaca, njezina je obitelj uživala u bogatstvu od drvene industrije. Njezina je obitelj imala ljetnikovac u Prekrižju 75 te kuću u Ilici 16. Ivana Sollar bila je lijepa žena, udala se za Ivana Fischbacha koji je bio kraljevski savjetnik, bavio se šumama, ali je bio visoko rangirani dužnosnik. Ivana, sina K. Š. Gjalskog, Ivanin je suprug priznao i jako dobro tretirao, pružio mu je veliku financijsku sigurnost i dobro obrazovanje. Ljubav između Ivane i Gjalskog bila je jako jaka pa su se oni često nalazili na tajnim mjestima. Družili su se u Maksimiru, a to se zna po dnevničkim zapisima K. Š. Gjalskog koji je u procesu transkripcije. Kada je Ivana umirala, Gjalski je odlazio u Maksimir i sjedio na klupi gdje su zajedno provodili vrijeme. Ona je oboljela od raka, umrla je u lipnju 1913. Tada je Gjalski jako patio i bilo mu je mrsko vratiti se u Gredice Vilmi koja je bila ljubomorna i ljuta na njegovo ljubovanje izvan braka. Kako bi se riješio tuge, puno je radio u Gredicama, u vinogradu, na polju, no u svojim dnevničkim zapisima često se prisjeća Ivane, nazivajući ju „siroče moje, bokčica, anđeo“. Kada je Ivana umrla, Gjalski se bojao da će mu Ivan Fischbach zabraniti viđanje sina pa je često dogovarao sastanke sa sinom preko osoba iz njihove kuće. Tek kada je Fischbach umro, Gjalski je priznao sina Ivana koji je tada preuzeo prezime Babić-Gjalski.
Ksaver Šandor Gjalski usmjeravao je sina da se bavi odvjetništvom jer je i sam bio vrlo nezadovoljan svojom cjeloživotnom pozicijom nižeg činovnika. Puno toga se saznalo iz Gjalskijevih autobiografskih zapisa, no moguće je da je on neke činjenice uljepšao i prikazao drugačijima nego što su se dogodile. Želio je biti uspješniji u poslu, no nije uspijevao zbog nekih svojih izjava i odabira koje osobe na vlasti nisu prihvaćale. K. Š. Gjalski bio je ilirac po utjecaju oca, a kasnije je postao pravaš i zalagao se za jedinstvo Hrvata i Srba u želji da se izbjegne germanizacija i mađarizacija jer je smatrao da su Hrvati slabi kako bi se samostalno suprotstavili stranim utjecajima.
Iz teksta Ljube Babića (nećak K. Š. Gjalskog, po zanimanju slikar), saznaje se kako je u vrijeme kada je Gjalski umro (bila je veljača 1935., zapao je veliki snijeg), dok su se ljudi okupljali u Gredicama na posljednjem pozdravu, Vilma sa spomenutim nećakom tražila po sobama oporuku, a kako je nisu mogli naći, ona se pribojavala da je Gjalski sve ostavio svojoj Ivani Sollar. Ipak su kasnije pronašli dokument – u njemu je Gjalski ostavio dvorac Gjalski sinu Ivanu uz napomenu da Vilma ostane slobodno živjeti u Gredicama do svoje smrti.
Ivan Babić-Gjalski bavio se diplomacijom. Počeo je raditi u Beogradu gdje se zaljubio u Radmilu, tada veoma poželjnom ženom za udaju jer je dolazila iz velike i bogate obitelji. Njezin otac Jovan Veljković u vlasništvu je imao mnogo zemlje pa je obitelj bila dobrostojeća. Radmila je bila sanjiva, često u svojim fantazijama, a vrijeme je kratila čitanjem knjiga. Bila je dvorska dama princeze Olge, supruge kneza Petra Karađorđevića. Bila je pod utjecajem perenijalne filozofije i u svemu je vidjela djelovanje božanstva. Zahvaljujući njezinom ocu, Ivan Babić-Gjalski postao je ambasador prvo u Beču, zatim u Parizu, a nakon Parizu u Londonu sve do brata. Uživao je obiteljsku zaštitu. S Radmilom je imao dvoje djece; Ljiljanu i Ivana, no kako je Ivan Babić-Gjalski bio privlačan ženama, imao je mutan ljubavni nagon pa je dobio vanbračno dijete s Marijom Štepihar (zvanom Mimika). Ona je bila služavka u njihovoj kući, bila je jako vrijedna i radišna, a s članovima obitelji bila je u veoma dobrim odnosima. Dijete se zove Đuro Štepihar, a za njega se nije znalo do 1960. godine jer ga je Marija odvela u Gredice na čuvanje kod svoje sestre, tako da Đuro majku nije vidio do svoje 3. ili 4. godine, iako je slala novce (ili je to bio sam Ivan Babić-Gjalski) za njegovo obrazovanje i odgoj.
Kada se 1941. dogodio napad Njemačke na Beograd, Ivan Babić-Gjalski, koji je tada s obitelji bio u Londonu, nije se mogao vratiti u Beograd, već je odveo obitelj u Gredice. Ivan je tamo radio u vinogradu kao i prije njegov otac; prodavali su guske, kokoši, bacili se poljoprivredom. Obitelji Babić-Gjalski oduzete su Gredice 1945. i tada oni sele u Prekrižje. Tamo su živjeli s ostalim ljudima koje su pristaše komunizma poslali da se nastane. Ivan-Babić Gjalski umro je 1949., a Radmila 1953.
Ivanov i Radmilov sin Ivo bio je poznati fizičar. Bio je darovito dijete, a tomu svjedoči i to da mu je mentor bio Ivan Supek, prvi predsjednik Instituta Ruđer Bošković. Ivo je obožavao alpinizam. Umro je tijekom ekspedicije na Klek 1953. godine. Ivin najbolji prijatelj bio je Vladimir Jurko Glaser, isto fizičar, za kojeg se udala Ivina sestra Ljiljana. Ljiljana i Jurko imali su dvije kćeri; Ninu i Katrin (umrla sa samo deset godina u prometnoj nesreći).
Đuro Štepihar odrastao je bez roditelja i to je ostavilo traga u njegovu karakteru; bio je povučen, pomalo mizantrop. Bavio se fotografijom i sanjao je da će jednog dana napraviti studio, međutim nije mogao uspjeti jer nije imao novaca, stoga se iz Pariza vratio u Prekrižje i tamo je iznajmljivao ljetnikovac te živio od novaca dobivenih iznajmljivanjem. Kada je 2023. godine umro Đuro, posljednji potomak književnika K. Š. Gjalskog, on je ostavio ljetnikovac u Prekrižju jedinom preostalom potomku obitelji Sollar, a taj je potomak podijelio s javnošću sve fotografije obitelji Babić-Gjalski koje su se tamo nalazile.
Kroz cijelu priču obiteljskog stabla proteže se zla kob obitelji Gjalski. Iako je Ksaver Šandor Gjalski živio mirnim životom, u svojim je djelima nerijetko odabirao tragične priče i likove. Ta se tragičnost preselila na njegovo potomstvo. Svaki od narednih potomaka doživio je neku vrstu nesretne zgode i svaka je od tih osoba imala pomalo tužnu priču o svom životu. Tribina o Gjalskom na poseban je način obilježila 170. godišnjicu njegova rođenja. Bila je to večer bogata novim informacijama i intimnim činjenicama o životu Ksavera Šandora Gjalskog. Dražen Katunarić i Jasna Balaško otvorili su svoju riznicu znanja o slavnom književniku te podastrli nova saznanja o privatnoj sferi njegova života koju još dosad nismo znali. Tko zna što će budućnost još otkriti i kakve još se još tajne skrivaju o obitelji Babić-Gjalski!
Lucija Laljak