Igračke pričaju priču
U predvečerje ove listopadske večeri u Gradsku su knjižnicu „K. Š. Gjalski“ Zabok doputovale igračke koje pričaju priču. Stigle su sa Željkom Horvat Vukelja, Hrvojem Kovačevićem i Ivicom Mesarom, a dočekali su ih moderatorica književne večeri profesorica Tina Marušić te mali i veliki zaljubljenici u govorenu i pisanu riječ.
Igračke koje pričaju priču zbirka je sačinjena od petnaest kratkih priča za djecu inspiriranih tradicijskim drvenim igračkama zagorskoga kraja – drvenim konjićem, žveglicom, leptirom klepetanom, namještajem za figurice. Svojim su pričama u zbirci sudjelovali ponajbolji hrvatski suvremeni književnici: Sanja Pilić, Nada Mihaljević, Ana Đokić, Silvija Šesto, Melita Rundek, Nada Horvat, Sanja Polak, Elizabeta Končić, Hrvoje Kovačević, Željka Horvat Vukelja, Andrijana Grgičević, Snježana Babić Višnjić, Sanja Andabaka, Sonja Smolec i Ivana Škrlec. U njihovo su ime knjigu predstavili Željka Horvat Vukelja te Hrvoje Kovačević.
Željka Horvat-Vukelja hrvatska je književnica za djecu i dramaturginja rođena 25. srpnja 1952. u Sinju. Nekadašnja je dugogodišnja urednica dječjih časopisa Modra lasta i Smib. Objavila je tristotinjak kratkih priča u tisku i na Hrvatskom radiju te dvadesetak igrokaza za djecu. Njezini tekstovi su u čitankama te na popisu lektire u nižim razredima osnovne škole. Više od dvadeset godina održava književne susrete u školama, gradskim knjižnicama, vrtićima, dječjim odjelima bolnica. Specijalnost su joj pričokazi, koje je osmislila kao novu književno-scensku formu – kombinaciju priče i kratkog igrokaza u kojem sudjeluju i gledatelji.
Ove je godine nominirana za prestižnu međunarodnu nagradu za dječju književnost ALMA koja se dodjeljuje piscu, ilustratoru ili promotoru čitanja koji je pridonio promicanju književnosti za djecu i mlade njegujući visoke umjetničke standarde i humanističke vrijednosti u duhu Astrid Lindgren.
Hrvoje Kovačević rođen je u Požegi 27. siječnja 1966. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu. Bavio se amaterskim filmom, autor je triju animiranih i jednoga kratkog igranog filma. Diplomirao je arhitekturu u Zagrebu. Crtao je karikature za razne časopise. Dugi niz godina radio je u marketinškoj agenciji. Objavio je nekoliko romana za djecu i odrasle te niz kratkih priča i drama od kojih su neke objavljene u časopisima ili igrane na Drugom programu Hrvatskog radija. Od 2002. godine profesionalni je pisac, dobitnik je nagrade Grigor Vitez za roman Tajna crne kutije.
U trenutku kada je moderatorica večeri riječ predala književnicima u knjižnici se počela stvarati svojevrsna magija. Željka Horvat Vukelja uputila je pozdrav publici sastavljenoj od onih najmlađih, preko tinejdžera, do odraslih. Naglasila je kako su priče iz zbirke elegantno štivo koje iziskuje pomno čitanje – priča po priča – te kako ih nije nužno ni dobro pročitati sve u jednome dahu. Svaka od priča u sebi nosi zrnce plemenitosti i oplemenjuje čitatelja. Također, autorica se ukratko osvrnula na poetiku priča naglasivši kako u nekih autora prevladava realizam, a u drugih su naglašeniji fantastični motivi. Međutim, svaka je priča na svoj način čak i pomalo distopijska – u onoj mjeri u kojoj je to potrebno da bi se shvatila poanta. Naime, priče moraju biti dovoljno slojevite da budu zanimljive i odraslima, a često je potrebno i rezanje priče, odnosno onih dijelova viška koji bi mogli dovesti do zamora ili dosade u čitatelja, odnosno slušatelja priče.
Sa Željkom Horvat Vukelja složio se i Hrvoje Kovačević koji je naveo kako on nije mislio pisati za djecu, ali ga je na to nagovorila upravo njegova sadašnja sugovornica.
S obzirom na to da su Vukeljina specijalnost pričokazi, oni nisu izostali ni ove večeri.
Autorica je u maniri storytellinga prisutnima ispričala dvije priče: San ili java te priču o Jurici kojemu je zaposleni otac kupio tamburicu. Svojim je bajanjem u svijet priče uplela sugovornike i publiku. Gestama, mimikom, glasom, pokretima i rekvizitima te interakcijom s publikom fiktivni je svijet iz priče premjestila u prostor knjižnice, odnosno publiku je smjestila u priču.
Ispričana priča San ili java priča je s glavnim likom vrbe, smještena na livadu koja postaje školska livada. Vrba je maštalica i svoje rečenice započinje riječju Zamisli te vjeruje kako ništa nije nemoguće što se na kraju pokazuje ispravnim vjerovanjem. Ona je željela putovati, a na kraju u svijet šalje svoje grane oblikovane u svirale. I putuje.
Priča o Jurici i njegovoj tamburici probudili su dijete u svakoj osobi koja je prisustvovala predstavljanju knjige. Jurica je svirao tamburicu, baka je svirala klavir, mama je svirala gitaru, a djed je svirao harmoniku. Zaposleni otac je bubnjao. I, ne samo to! Vukelja je svirala žveglicu, Kovačević i publika svirali su tamburicu, klavir, gitaru, harmoniku, bubnjali.
U Gradskoj knjižnici „K. Š. Gjalski“ 23. listopada 2024. godine dogodila se magija priče, magija bajanja, magija književnosti uronjena u izložene tradicijske igračke Hrvatskoga zagorja – drvene konjiće, žveglice, tamburice, leptire kepetane (klopotece).
Uz navedene autore publici se obratio Ivica Mesar koji je izradio i donio spomenute igračke. Mesar je iznio kratki povijesni presjek izrade tradicijskih igračaka, osvrnuo se na projekte s naglaskom na projekt Dajmo djeci korijene i krila, odgojno-obrazovnu akciju darivanja tradicijskih drvenih igračaka vrtićima te ukazao na napredak u proizvodnji tradicijskih igračaka, a koji se manifestira u brizi za veću sigurnost djece izbjegavanjem oštrih rubova na igrački, odnosno u izradi igračke prilikom koje se izbjegavaju materijali opasni po zdravlje djece. Večer je završila prodajom igračaka i knjige po promotivnim cijenama.
Kotarski, Ivana