Novosti i najave

ZATRAVITI POEZIJOM OD VIDA DO NEVIDA

Treći puta zaredom, s početkom Kulturne manifestacije „Dani Ksavera Šandora Gjalskog“, profesorica na Katedri za hrvatsku usmenu književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nagrađivana pjesnikinja i promicateljica poetske riječi i svijesti Evelina Rudan Kapec iznova oduševljava 21 učenikâ iz Gimnazije Antuna Gustava Matoša, Škole za umjetnost, dizajn, odjeću i grafiku i Srednje škole u Zaboku na kreativnoj četverosatnoj poetsko-likovnoj radionici u Dvorcu Gjalski koja se održala 23. listopada s početkom u 9.00 sati.

Kako se obično nevidljive sudbinske silnice poigravaju životnim kreativnim putovima, radionica I glas, i riječ, i slika: Od vida do nevida prepleće vizualno-osjetilne slojeve zbirke pjesama u prozi Pogledi Ivana Babića s jesenskim kišnim ruhom koje nagoviješta intimna čovjekova stanja – od samoće, melankolije ili uljuljanosti u tmurnost jesenske atmosfere do palete emocija koje će preplesti vrhunske pjesme u prozi i učeničke čitalačke interese i iskustva.

Spajajući unutarnju i vanjsku refleksiju čovjeka i svijeta, autorica i voditeljica radionice odabire simboličan radni naslov Od vida do nevida aludirajući na naslov ciklusa iz zbirke pjesama Divlje oko Jure Kaštelana i asocijativno povezujući simboliku divljeg oka s nadnaravnim moćima, urocima ili basmama, snage pogleda u rađanju prisnosti i zajedništvu i korespondenciju čovjekovih osjetila kojima se postaje svestrani senzibilni promatrač svijeta. Polazeći od osjetila vida, nagoviještenim u početnom poglavlju zbirke Kao da ga nema, otvara se i pojam prostornosti, a zatim i snažan likovni i glazbeni potencijal poetskih kreacija.

Odsutnost nekoga percipira se prostorno, a prisutnost suigre poetskih motiva i jezične igre u Babićevoj zbirci učenicima je predstavljao izazov na koji su kreativno i originalno odgovorili – individualno i grupno ponovno su pokazali da je poezija u njima reflektirala snažne stvaralačke poticaje. Učenici su podijeljeni u grupama zajednički, pa onda i individualno, pročitali tekstove ponuđenih pjesama pomno pročitavši tekstualne predloške i usporedili svoja čitateljska iskustva i dojmove s obzirom na zadane tehnike i oblike čitanja. One pjesme koje su u učenicima potaknule razmišljanje, pa čak i stvorile osjećaje nelagode ili privrženosti, određenu reakciju, postale su jezgra za učeničke odgovore – riječima, pjesmom, zvukom, crtežom, slikom, fotografijom ili videom. Mogućnosti su bile otvorene i slobodne. Upravo te mogućnosti i osjećaj kreativne slobode stvorile su učenička nova originalna rješenja kojima su komunicirali s poezijom i potvrdili joj neslućene perspektive. Čitanje, interpretacija i analiza pjesama iznjedrili su nove pjesme prema motivima polazišnih tekstova, skladbu odsviranu gitarama i flautama, apstraktno-ekspresionističkim crtežima i slikama u pastel-tehnici, olovci i bojicama, dok su fotografije i video predočili odnos prirode u tekstu i stvarne prirode u okružju dvorca, mrtve prirode unutar radne prostorije i detalje lica ili čovjekovih pokreta.

Od prve radionice Da sam ja urednik/ca (u časopisu poezije) u kojoj su učenici kritički čitali i analizirali poetske tekstove i svrstavali ih u svoj zamišljeni časopis argumentirajući svoje stavove i razmišljanja, druge Od književnog teksta do zvuka, pokreta i natrag, u kojoj su promatrali poeziju u iskonskom neodvojivom okruženju zvuka, glazbe i pokreta do treće I riječ, i glas, i slika koja propituje vizualne i auditivne mogućnosti poezije, zatvara se ciklus radionica poezije iz kojih učenici odlaze obogaćeni iskustvima, novim samopouzdanjem i vlastitim neponovljivim kreacijama, ali i onim najvažnijim – ljubavi prema čitanju i pisanju, vlastitom nadograđivanju i čitateljsko-spisateljskom iskustvu.

U njihov svijet preporučeni i nagrađivani autori suvremene hrvatske poezije od Darije Žilić, Ane Brnardić, Dorte Jagić, Miroslava Mićanovića (Jedini posao), Krešimira Bagića (Plaši li te moja boja; Trebalo bi srušiti zidove), Nikice Petraka do Danijela Dragojevića, Ivana Slamniga ili Petra Gudelja zasigurno će uploviti punim jedrima i ostaviti neizbrisiv trag – kao i radionice Eveline Rudan Kapec.

Tina Marušić

 

Dodano:
23. 10. 2017. u 16:53

Autor:
Antonio Šarko

Prethodna vijest: