Novosti i najave

SENZACIONALNA POJAVA U KNJIŽEVNOM SVIJETU – KRISTIAN NOVAK

Među najznačajnije književnike suvremene hrvatske proze, dobitnike prestižnih književnih nagrada, upisuje se dobitnik ovogodišnje Književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski za najbolje objavljeno prozno djelo 2017. godine – KRISTIAN NOVAK za roman „CIGANIN, ALI NAJLJEPŠI“ u Nakladi OceanMore iz Zagreba. Peteročlano Povjerenstvo za dodjelu Nagrade, članovi Društva hrvatskih književnika Stjepan Čuić i Ivica Matičević, književnica i profesorica, dobitnica Gjalskoga 2014. godine, Julijana Matanović i profesorice hrvatskoga jezika i članice Odbora Manifestacije Sofija Keča i Ingrid Lončar jednoglasno su odlučili dodijeliti Nagradu, koju čine povelja, plaketa s likom K. Š. Gjalskog i novčani iznos, višeslojnom romanu koji postaje nezaobilazan dio hrvatske suvremene književnosti.

Svečanost dodjele prestižne književne nagrade započela je u nešto ranijem terminu nego prijašnjih godina, 28. listopada u 16,30 sati u Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog zbog opravdanog razloga. Kristian Novak isti je dan pozvan u Koprivnicu na dodjelu nagrade „Fran Galović“, što je još jedan dokaz da se radi o romanu koji je izazvao pozitivne reakcije diljem hrvatskoga književnoga svijeta, a i šire. Svečanost je započela himnom u izvedbi etno-glazbenice Dunje Knebl, inače profesorice engleskoga i ruskoga jezika, ljubiteljice i promicateljice hrvatske etno-glazbe, koja iza sebe ima mnoštvo koncerata, gostovanja na televiziji i radiju, etno-radionica o hrvatskim tradicijskim pjesmama. Devet je puta nominirana za prestižnu nagradu Porin koju je i osvojila 2008. godine za album „Kite i kitice“. U čast dobitniku i njegovu djelu, autorica je na gitari izvela tri stare hrvatske zaboravljene balade iz Međimurja: „Snoćka kesno“, „Na Dunajskem mostu“ i „Saka kita vehne ka korenca nema“ uvodeći u romaneskni svijet prostora Međimurja, tamošnjih stanovnika, običaja i tradicije i višeslojnost ljudskih odnosa.

Iz prepune dvorane Osnovne škole, sa scenografskim sjajnim rješenjem akademske kiparice Mirjane Drempetić Hanžić Smolić, publika je gromoglasno više puta oduševljeno zapljeskala ovogodišnjem dobitniku, a predstavnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske, izaslanica Morana Amulić, Krapinsko-zagorske županije, župan Željko Kolar, grada Zaboka, gradonačelnik Ivan Hanžek sa zamjenicom Valentinom Đurek, stručnoga Prosudbenoga povjerenstva, Stjepan Čuić i Ivica Matičević, Društva hrvatskih književnika, predsjednik Đuro Vidmarović, i izdavača – u ime nakladničke kuće Oceanmore Gordana Farkaš Sfeci i u ime urednika romana „Črna mati zemla“ Kruno Lokotar, podijelili su svoje dojmove i uputili čestitke književniku.

Predsjednik Prosudbenoga povjerenstva Stjepan Čuić proglasio je Novakov roman „najboljim u zadnjih dvadeset godina“, djelom koje će biti upamćeno u hrvatskoj suvremenoj književnosti i koje se može usporediti s Marinkovićevim „Kiklopom“ i romanom „Mirisi, zlato i tamjan“ Slobodana Novaka. Ovaj slojevit roman ugrađuje različite socijalne, povijesne, geografske i lingvističke dimenzije koje čine neponovljivu i rijetku cjelinu. Kruno Lokotar naziva Novaka jedinstvenom pojavom u književnom svijetu, još od prvoga romana „Obješeni“ i drugoga „Črna mati zemla“, a „Ciganin, ali najljepši“ definitivno potvrđuje status Kristiana Novaka kao nezaobilaznoga književnog štiva u hrvatskoj suvremenoj književnosti. Skromnost i jednostavnost u govoru Kristiana Novaka pred okupljenom publikom i čitanje ulomka iz nagrađenoga romana pokazuju ljudsku veličinu profesora, doktora lingvistike, športaša, književnika koji pred veličinom svojega djela ostaje čovjek, zahvalan za doživljeni dan koji će pamtiti i slaviti kao najljepši i najsvečaniji dan u životu. Dan kada je stao uz bok jednima od najvećih književnih temelja i uzora.

Ispripovijedan iz perspektive četiriju različitih pripovjedača – životno, sudbinski i povijesno obilježenih pojedinaca, žene Milene koja se iz Zagreba vraća u malo rodno međimursko selo Sobolščak, Kurda Nuzata iz Mosula, Roma Sandokana (Sandija) iz Bukova Dola i policajca Plančića iz Zagreba, roman „Ciganin, ali najljepši“ povezuje i prepleće životne putove likova-putnika i tragača za vlastitom egzistencijom i propitivanjem pripadnosti, pojma odviše krhke strukture, koji izranja napetosti među pripadnicima različitih rasa, nacionalnoga identiteta, vjere i kulture – različitih civilizacijskih krugova. Različitosti se prepleću upravo u Međimurju, području između dviju rijeka, Mure i Drave, kao sjecištu Različitih, većinskih starosjedilaca, manjina i izbjeglica koji će se pokazati duboko povijesno sraslim s područjem. Različiti u postupcima, karakteru ili suočavanju s dvojbama, likovi postaju Isti – determinirani Strahom i težnjom za dostojanstvenim životom. Njihove težnje dovode do svojevrsnoga poopćavanja ljudskih potraga u sliku društvene cjeline, uvjetovane zajedničkim svjetlom ili mrakom. Pritom se i cjelina-okolina mijenja s obzirom na reakcije likova u različitim situacijama i suočavanje s istinskim ljudskim, Strahom. Od problema izbjegličke krize, pogleda na daleka egzotična mjesta i narode koji dolaze u tuđe zemlje, odlaska, dolaska i povratka do domoljubnih ideala u sukobu s ilegalnim i moralno dvojbenim postupcima, autor jezičnom raznolikošću i idiomom međimurskoga kraja roman kreira u dvije glavne tematske struje: hrvatsku-romsku-međimursku i mosulsku-kurdsku-izbjegličku i povezuje ih pitanjem ljudske egzistencije i povijesne određenosti.

Iako se pojam “senzacionalizma” u današnje vrijeme koristi u različite, pa i neprimjerene svrhe, ovaj epitet s punim pravom može se pripisati ovogodišnjem laureatu-dobitniku Književne nagrade “Ksaver Šandor Gjalski” Kristianu Novaku za iznimno djelo koje ispisuje hrvatsku književnu povijest: Romski protagonist Sandi, koji je romanu dao ime, velik i važan lik novije hrvatske proze, i njegova ispovijed Japici, opisi romskog života u Đinjcu i naputci o odrješenju od simboličko-iracionalnih čvorova iskustva što ih je za osobne zemaljske orijentire svezao strašni pauk  – najupečatljivija su mjesta romana, dokaz izvorne i duboke Novakove imaginacije i stvaralačkog umijeća, mjesta koja stvaraju razliku u suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj prozi, ne samo u posljednjih nekoliko godina, nego i desetljeća. (iz Obrazloženja Ivice Matičevića).

 

 

Tina Marušić

Dodano:
29. 10. 2017. u 17:50

Autor:
Antonio Šarko