Novosti i najave

Za’atar – začin života(u)

Hrvoje Ivančić, vrstan povjesničar, svestrani putnik-promatrač svijeta, reporter i novinar, te šire poznati putopisac treću svoju objavljenu knjigu naslovljuje Za’atar – neobičnim i u ovim krajevima egzotičnom imenom. Nakon prve dvije knjige, Dunavski blues i Samsara – Put na Istok, treća je knjiga logičan nastavak svestranoga autora. Za’atar – Priče s Bliskog istoka vode u samo ratno žarište svijeta – Siriju, zemlju o kojoj mediji govore svaki dan, zemlju o kojoj se priča, ali i prešućuje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ona je negdje daleko, nama nepristupačna i odvojena, no ona je tu. Upravo tu blizinu rata i ratnih zbivanja u samom kriznom žarištu Hrvoje Ivančić postavlja kao temelj svojih priča. Te su priče, zanimljivo, u slobodnijoj književnoj formi, između putopisa i reportaža, s jedne strane vjeran prikaz svakodnevnoga života običnih, malih ljudi, s druge strane maštoviti i promišljeni prozni osvrti. Promotor knjige i voditelj razgovora Ivan Sršen, predstavnik nakladničke kuće Sandorf koja je objavila knjigu, ističe zanimljivost i aktualnost događaja u Siriji te razgovor vodi u smjeru povijesno-političkoga konteksta. Po struci povjesničar, autor upravo i polazi s povijesno-geopolitičko-književnoga pristupa. Boravak u ratnoj Siriji i objektivno te neposredno promatranje svakodnevnih zbivanja i pulsa jedne krizne zemlje proširuje perspektivu i vodi u promišljena istraživanja i zaključke o samoj srži problema. U žarištu ratnoga zbivanja autor izravno svjedoči o sudbinama ljudi u zemlji koja je dvostruko podijeljena – između sebe i od svijeta. Religijski i nacionalno heterogeno društvo povezuje konzumacija za’atara – mješavine raznih začina na bazi origana. Neobična i pomalo začudna povezanost dovodi do autorove (pod)svjesne metaforičke i simboličke povezanosti putovanja kao začina života ili začina životu. Putovanje, upravo na Bliski istok, Hrvoja Ivančića privlači iz kulturoloških, socijalnih i povijesno-političkih razloga – istočna kultura počiva na drevnoj tradiciji o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta koja podsjećaju na područje stare Mezopotamije – simbola kulture i umjetnosti. Otvorenost društva i mentalitet ljudi ruše predrasude o drugačijima ili nerazumljivima – Onima, Dalekima. Proučavanjem povijesti zemlje koja je svoje prvo prekrajanje doživjela prije točno sto godina, 1916. godine, godine 2016. doživljava drugo prekrajanje  egzistirajući između predratnog, postratnog i aktualno ratnog područja. Autor zanimljivo i promišljeno, u vlastitim uvidima i vlastitim iskustvima, uviđa kako rušenje staroga poretka u zemlji rađa društvenu katarzu i gradi novi poredak. Biti dio novoga poretka i komadića povijesti u jednome vremenu istovremeno je i privilegija i prokletstvo – biti aktivnim dijelom stvaranja nove povijesti i biti ograničen slobodom kretanja, izvještavanja, govora i razgovora prikazuje dvostruku sirijsku stvarnost kojoj je u središtu borba za preživljavanjem i bezgranična ljudska energija, u metaforičkoj poveznici šahovske igre u kojoj su ljudi u ulozi pijuna. Uz zanimljive i sudbinske životne – osobne i novinarske – profesionalne anegdote autor Hrvoje Ivančić približuje čitateljima i brojnoj okupljenoj publici svakodnevan život na Bliskom istoku, odnos rata – najgore pošasti čovječanstva, i humanosti – najboljega u čovjeku, dijelove stvarnosti koji se medijski često izobličuju te izravno progovara o aktualnim političkim temama i njihovim višestrukim i ne tako jednostavnim značenjima. Pitanje nastanka i razvoja ISIL-a zasigurno je jedno od zanimljivih i nejednoznačnih problema koje se ne mogu potpuno razjasniti u svim segmentima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hrvoja Ivančića promatramo kao Zabočanina – putnika – promatrača – putopisca – pisca kojemu su putovanje i pisanje životni pozivi. U svom pozivu hrabro, beskompromisno, iskreno i s prenesenom emocijom i iskustvima progovara o najkompleksnijim problemima suvremenoga svijeta – svijeta koji oblikuju ratni užasi, stradanja nevinih ljudi, smrt čovječanstva, ali i ljubav, humanost, toplina razgovora i susreta.  Ipak, u središtu je svijeta Čovjek i samo ga on može promijeniti nabolje.

 

Tina Marušić

Dodano:
26. 10. 2016. u 23:54

Autor:
Antonio Šarko