Novosti i najave

Čovjek kao društveno biće i biće Prirode

Edo Popović jedan je od utjecajnijih suvremenih hrvatskih književnika koji je od osamdesetih godina do danas ostvario književna djela koja se mogu promatrati u tematsko-stilskim ciklusima. Književnu večer u Zelenoj je dvorani 28. listopada moderirala i vodila književnica Ljiljana Pavlina, a zabočka je publika upoznala Edu Popoviću kao književnika, društvenoga aktivista, angažiranoga umjetnika i prije svega kao skromnu, jednostavnu i pristupačnu osobu koja izravno obrazlaže svoje stavove i dijeli životna iskustva s drugima. Edo Popović, zagrebački književnik, jedan je od pokretača i urednika časopisa Quorum, u književnosti se javlja knjigom priča Ponoćni boogie, bio je ratni reporter s hrvatskih i bosanskohercegovačkih prostora, hrvatski branitelj, a do danas je autor više romana, novela, priča i dnevničko-autobiografske proze.

dsc_0009

U središtu književne večeri dva su romana – Mjesečev meridijan i U Velebitu koji progovaraju o čovjekovu odnosu s prirodom, povratku u prirodno okruženje i o katastrofalnim posljedicama čovjekove nepažnje prema okolišu i planeti. Zanimljivo je da su stil i tematika pisanja u posljednjim romanima povezani i sa stilom života Ede Popovića koji se okrenuo prirodi kao prvom i iskonskom čovjekovu okruženju, pogotovo nakon dviju težih i dugotrajnih bolesti. Na imanju u Ribniku u Karlovačkoj županiji posvećuje se voćarstvu i seoskom načinu rada i života, a u zagrebačkim Utrinama najčešće piše svoja djela spajajući tako urbanu i ruralnu sredinu koja se zrcali i u njegovim književnim preokupacijama. Edo Popović strastveni je Hodač planinarskim krajevima koji u planinama istražuje i u potpunosti, svojim ritmom, osjeća puninu planinarskoga kraja i života u prirodi. Tragom te svijesti, autor piše roman U Velebitu koji je kompilacija rukopisa i reportaža starijih putopisaca i proučavatelja Velebita, s temeljem ostavštine Miroslava Hirtza, i osobnih iskustva prolazeći zapisanim planinarskim putovima. Uz fotografije Velebita, u romanu se opisuje nekada stočarski naseljen Velebit i današnji nenaseljen, ali zato privlačan proučavateljima-hodačima. U romanu Lomljenje vjetra u kojem se radnja odvija 2020. godine, usredotočena na pet holdinga kao pet gradova i problematizaciju ekološkoga i društvenoga otpada te pitanje čovjekova ekološkoga osvješćivanja, autor ističe neslaganje čovjeka kao društvenoga bića i bića prirode i dovodi u sumnju tehnološki napredak. Umjesto suživota s prirodom, čovjek prirodi agresivno pristupa i šteti cijeloj zajednici i budućim naraštajima. Autor negira žanrovsko određenje romana kao distopije, već ističe stvarnost koja nas okružuje. Mjesečevi meridijani, naslov inspiriran pjesmom Putovanje mjesečevim meridijanom Vesne Parun prepleće četiri povezane priče kojima je temelj, osim poezije, i Andersonova bajka Snježna kraljica i motiv zrcala zabijenoga u srce kao metafora ljudske nehumanosti i nesolidarnosti. Koncipiran između dvaju svjetova, Otrovanih i Zaboravljenih, autor u romanu prepleće teme suvremenog svijeta u prisilnom modernom ropstvu, eksperimentiranja i genetskoga inženjeringa, nehumanosti i nesklada koji se promišljeno suprotstavljaju onima koji žive u skladu s prirodom, poput Indijanaca ili amazonskih plemena, no zanimljivo, autor ne idealizira život u prirodi, odnosno u svijetu Zaboravljenih također postoje odmetnici koji dokazuju čovjekovu bipolarnost. Dva su svijeta simbolički ilustrirana u crtežu mreže kao svijeta Zaboravljenih gdje su svi ravnopravni i usklađeni, dok u crtežu piramide kao svijetu Otrovanih postoji hijerarhija koja ruši društveni i prirodni sklad.

Edo Popović književnik je koji u svoja djela unosi životna iskustva i stavove. On je pisac koji njeguje istinu i piše o onom u što vjeruje, a tako i živi – u suživotu s prirodom, iskazivanju drugačijih stavova kroz društveni aktivizam, u progovaranju o nedostatku kritičkoga novinarstva i negativnom utjecaju medija koji proizvode informacije umjesto da ih objektivno prenose, o oglašivačkim ili ideološkim cenzurama. Edo Popović jasno, razumljivo, kritički i beskompromisno piše o vlastitim uvjerenjima, njegova djela istinito zrcale njegov život, a njegov opus pripada vrijednoj i nezaobilaznoj suvremenoj hrvatskoj literaturi.

 

Tina Marušić

Dodano:
31. 10. 2016. u 11:11

Autor:
Antonio Šarko

Prethodna vijest: