Novosti i najave

Čuješ li me? – predstava o (ne)mogućnostima komunikacije i (ne)prihvaćanju različitosti

Predstava simboličnoga naslova Plemena, premijerno izvedena u Zagrebu 17. travnja 2013. godine, gostovala je u Zaboku 22. listopada s početkom u 19.30 sati u Multimedijalnoj dvorani u sklopu manifestacije „Dani Ksavera Šandora Gjalskog“. Predstava je izvedena u suradnji kazališta Planet Art i Teatra Exit pod redateljskom palicom Slavice Knežević, a nastala je na istoimenoj višestruko nagrađivanoj drami britanske spisateljice Nine Raine.

Riječ je o jednoj (pomalo) disfunkcionalnoj obitelji čiji su članovi otac Christopher (Marko Torjanac), majka Beth (Jasna Palić Picukarić), kći Ruth (Vanda Winter), sinovi Daniel (Matija Kačan) i Billy (Slaven Španović) te Billyjeva djevojka Sylvia (Petra Kurtela). Početna scena prikazuje okupljanje obitelji na zajedničkoj večeri koja slojevito otkriva karakterne osobine dramskih osoba, ali i postavlja pitanja razumijevanja jezika onoga Drugoga. Otac Christopher u sjajnoj interpretaciji Marka Torjanca bivši je sveučilišni profesor čiji je prepoznatljiv govorni kôd korištenje ironije i svađalačko-raspravljački ton. Beth pokušava smiriti obiteljske napetosti i situacije prihvaćajući suprugovu sugestiju čak i oblačenja kimona za dolazak gošće. Daniel u vrlo intrigantnoj ulozi Matije Kačana nikako ne može naći zajednički jezik sa sestrom Ruth što njihov odnos čini labilnim, čemu pridonosi i činjenica da su se oboje nakon propalih ljubavnih veza vratili u roditeljski dom. No, bit problema o kojima progovara ova predstava dublji je i kompleksniji. Naime, dolazak gluhog sina Billyja postupno i s nevjerojatnim glumačkim preobrazbama razotkriva temeljne probleme pojedinca, obitelji, zajednice, zatim i svijeta. Billy ne zna znakovni jezik gluhih, ali naučen je čitati s usana, otac nije naučio jezik gluhih, ali paradoksalno se opušta učeći kineski, majka nije naučila jezik gluhih, ali počinje pisati svoj prvi kriminalistički roman, sestra je operna pjevačica te progovara jezikom glazbe, ali ne i gluhih, a brat Daniel, vezan uz Billyja, pokušava u tom sukobu različitih jezičnih i govornih kodova napisati diplomski rad iz lingvistike. U središtu su mogućnosti, odnosno nemogućnosti jezika, odnosno razumijevanja i prihvaćanja Drugoga što će se potpuno otkriti dolaskom Billyjeve djevojke Sylvije na zajedničku večeru. Sylvia je djevojka rođena u gluhoj obitelji koja postepeno gubi sluh i uči Billyja znakovnom jeziku. Prvi je problem nemogućnost prihvaćanja Sylvije u obitelj koja funkcionira po vlastitim pravilima (kaotična pravila postaju red u sustavu!) i pokušava uvesti svoje učeći Billyja znakovnom jeziku što obitelj, na čelu s ocem, drži potpuno suprotnim od svojih uvjerenja. Drugi je problem odnos obitelji prema Billyju koja nije osvijestila da njezini članovi zapravo ne čuju. Hendikep se proširuje od fizičkoga (Billy, Sylvia) do psihičkoga (obitelj, svijet), a taj hendikep podrazumijeva nemogućnost shvaćanja Drugoga i prihvaćanja njegovih vrijednosnih sustava. Plemena se odnose na zajednice – obitelj, gluhonijemu zajednicu ili bilo kakvu drugu koja funkcionira po vlastitim pravilima, sustavima vrijednosti ili prihvaćenim obrascima ponašanja, a svako zadiranje ili pokušaji mijenjanja toga reda dovode do nestabilnosti i raspada zajedničkoga. Za Billyja to znači odrastanje u obitelji koja govori i čuje, ali ne prihvaća učenje znakovnoga jezika jer taj princip drži diskriminirajućim i shvaća ga kao oblikovanje manjine, različitoga Drugoga, dok za Sylviju to znači uronjavanje u svoje pleme-obitelj koje je potaknuto postupnim gubljenjem sluha – šumovima u ušima koji izluđuju. Billy se izvrsno snalazi u vanjskoj zajednici, postaje tumač čitanja s usana na suđenjima, dok Daniel nikako ne može pronaći posao, a Ruth se ne uspijeva realizirati u pjevanju. Nevjerojatna je glumačka preobrazba mijenjanja osobnosti dramskih osoba tijekom predstave – Christopher od sarkastičnoga i ironičnoga oca, željnoga rasprava i uvjeravanja drugih u svoj vrijednosti sustav, na kraju potaje skrušeniji i pomirljiviji, majka se emocionalno raspada, kao i sestra koja uviđa i osvješćuje da nije uspjela, a Daniel čini najveću preobrazbu. Nakon Billyjeva odlaska od obitelji, vratilo mu se mucanje iz djetinjstva i halucinacije su postale sve češće, što simbolizira nemogućnost tečnoga izricanja govora – lomljenje jezika i psihe. Billyjeva i Sylvijina zajednica isto tako puca nakon izdajničkoga Danielova poljupca ne ljubavi, nego sebičnih potreba, ali i zbog nemogućnosti prihvaćanja potpune gluhoće. Billy se na kraju vraća obitelji, zajednici, plemenu, na kraju krajeva je li istinska sreća pojedinca zaista moguća bez pripadanja Drugome i osjećaja bliskosti? No, i pleme se promijenilo – kroz pukotinu zatvorene i čvrste zajednice ipak su ušle emocije – ljubav, shvaćanje, razumijevanje, sreća, polako oporavljanje od traumi simbolički iskazane znakovnim jezikom ljubavi.

Ova predstava nikoga u publici nije ostavila ravnodušnim. Sjajne glumačke izvedbe, predvođene izvrsnim i dojmljivim Slavenom Španovićem kao Billyjem i nevjerojatnim gradacijskim glasovnim preobrazbama Petre Kurtele kao Sylvije i Matije Kačana kao Daniela, jednostavna scenografija, koju također potpisuje Slavica Knežević, i postupno razotkrivanje problema u pravcu pojedinac – obitelj – zajednice – svijet svrstavaju ovu predstavu u iznimna kazališna ostvarenja.

 

Tina Marušić

Dodano:
24. 10. 2015. u 15:18

Autor:
Antonio Šarko